Poglavlje 30 – Vanjski odnosi zvanično je otvoreno 30. marta 2015. godine na Međuvladinoj konferenciji u Briselu, a privremeno zatvoreno 20. juna 2017. godine na Međuvladinoj konferenciji u Luksemburgu.

Ovo poglavlje se odnosi na zajedničku trgovinsku politiku EU, bilateralne sporazume s trećim zemljama, kao i razvojnu politiku i humanitarnu pomoć.

Pravna tekovina za 30. poglavlje se najvećim dijelom sastoji od direktno primjenjivog zakonodavstva EU, koje uglavnom proizlazi iz višestranih i dvostranih obaveza Evropske unije u području trgovine, kao i iz velikog broja autonomnih trgovinskih mjera. Neke direktive iz područja izvoznih kredita i robe dvostruke namjene zahtijevaju prenošenje u nacionalno zakonodavstvo.

Od zemalja kandidata zahtijeva se postepeno usklađivanje politika prema trećim zemljama i pozicija u međunarodnim organizacijama s politikama i stavovima koje prihvataju Evropska unija i njene države članice. Kada je riječ o zahtijevima u pogledu razvojne politike i humanitarne pomoći, od Crne Gore se očekuje da uskladi zakonodavstvo s pravnom tekovinom EU, međunarodnim obavezama koje prihvataju države članice EU i da obezbijedi kapacitete za učestvovanje u razvojnoj i humanitarnoj pomoći namijenjenoj zemljama u razvoju i najmanje razvijenim zemljama.

ZAJEDNIČKA TRGOVINSKA POLITIKA EU

Zajednička trgovinska politika (ZTP) je jedan od temelja vanjskih odnosa Evropske unije. Bazira se na jedinstvenim pravilima u okviru carinske unije i zajedničke carinske tarife i ujedno oblikuje trgovinske odnose država članica EU s trećim zemljama.

Osnovni ciljevi ZTP definisani su članovima 206 i 207 Ugovora o funkcionisanju EU koji uključuju: razvoj svjetske trgovine, postupno ukidanje ograničenja u međunarodnoj trgovini i smanjivanje carinskih barijera.