Menu
legendica
A+ A A-

Od Beča do Pariza

Igor Lukšić, potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova i evropskih integracija Crne Gore Igor Lukšić, potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova i evropskih integracija Crne Gore

Kada je krajem avgusta 2014. godine u organizaciji i pod pokroviteljstvom Njemačke održan sastanak Zapadnobalkanske šestorke (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Makedonija i Srbija) uz aktivno učešće država članica EU Slovenije, Hrvatske i Austrije, a u prisustvu predstavnika EK i drugih međunarodnih organizacija ključni utisak je bio da bi to mogla biti prekretnica kada je naš region u pitanju.

Optimizam kada je evropska perspektiva Zapadnog Balkana u pitanju je bio obnovljen.

Godine ekonomske krize, zahtjevne reforme na evropskom putu, ali i bezbjednosna kriza zbog dešavanja u Ukrajini su bili faktori koji su opisivali ukupni ambijent. Obilježavanje 100 godišnjice početka I Svjetskog rata definitivno nije bilo samo komemorativnog karaktera. Razgovor se nije vodio o prošlosti već o budućnosti.

Godinu dana nakon Berlinskog, uslijedio je Bečki samit i sasvim sigurno se može ocijeniti kao uspješan. Iako je spoljni ambijent ovoga sastanka bio prepun izazova-rješavanje pitanja izbjeglicasa Bliskog Istoka, Sjeverne i Roga Afrike, ali i drugih zemalja pokrenuo je debate raznih oblika.

Iako su ove teme u fokusu EU, Bečki skup je ispunio svoj cilj. Najprije jer je njime ustanovljena praksa godišnjeg praćenja progresa ostvarenog na planu realizacije evropske perspective zemalja Šestorke.

Skupovi ovog tipa su idealna prilika za sagledavanje učinjenog, a rezultati su evidentni. Zemlje Zapadnobalkanske šestorke su pokazale novi kvalitet saradnje, i uz podršku Evropske komisije uspjele na jednom od tri ključna polja saradnja (vladavina prava, poboljšanje poslovnog ambijenta, infrastrukturna povezanost) kada je mehanizam Unaprijeđene saradnje u okviru procesa stabilizacije i asocijacije (dogovorenog u Kotoru jula 2014.) u pitanju postići značajan uspjeh.

Definisana je mapa koridora u oblasti saobraćaja i energetike i definisani ključni projekti koje treba realizovati do 2030. godine, čime je ta Osnovna mreža postala dio evropskog zakonodavstva, a samim tim i podobna za evropsko kofinansiranje i podršku.

Prvi prioritetni projekti su već odobreni i realizacija ide uz oslanjanje na sredstva od 1 milijarde eura koje je EU odobrila za ove namjene, kako je najavljeno na Solunskoj konferenciji ministara inostranih poslova u maju 2014. godine.

Ono za čime su žudjele zemlje regiona, a mnogi sumnjičavo vrtjeli glavom da li će se skorije desiti, počelo je da poprima obrise. Shvaćeno je, da je nužno uporedo sa procesom reformi i stvaranjem uslova za članstvo u EU kojem zemlje pojedinačno teže, stvoriti uslovi za podsticanje održivog ekonomskog razvoja našeg regiona kroz ulaganja u infrastrukturu, odnosno kroz nužnu akumulaciju kapitala u jednom od najvažnijih oblika kako bi bilo moguće sustići evropski prosjek u doglednom vremenu.

Ovo pitanje je, međutim, važno i zato što ekonomski razvoj predstavlja jedini suštinski odgovor na pitanje stalnih migratornih tendencija, koje su posebno izražene u posljednjih godinu dana kada je Zapadni Balkan u pitanju.

Drugi razlog zašto je Bečki skup uspješan jeste što je sam proces obogaćen novim sadržajima na osnovu zaključaka iz Berlina. Ojačana je uloga civilnog društva i dat podsticaj dodatnoj saradnji u toj oblasti u regionu između vlada država Šestorke i civilnog sektora.

Posebno treba istaći i Deklaraciju o uspostavljanju Kancelarije za mlade koja treba da podstakne pomirenje u regionu, ali i da otvori nove šanse za mlade i njihove perspektive podstičući mobilnost. Iskustva Francusko-njemačkog društva osnovanog nakon II Svjetskog rata će biti posebno dragocjena.

Samit je bio prilika i za potpisivanje Deklaracije o bilateralnim sporovima koju su potpisali ministri inostranih poslova Šestorke s ciljem da još jednom iskažu privrženost evropskoj perspektivi regiona kojoj nije imanentno potezanje bilateralnih sporova u svrhe blokiranja napretka zemlje prema članstvu u EU.

U tom kontekstu, kao uvertira u Samit, Crna Gora je potpisala sporazume o granici sa Bosnom i Hercegovinom i Kosovom, čime su ove zemlje potvrdile zrelost i posvećenost da se bilateralnim dijalogom rješavaju pitanja od obostranog značaja. Istovremeno, ukoliko zemlje ne mogu određeno pitanje dogovoriti, postizanje dogovora pred međunarodnom instancom je takođe legitimna opcija.

Crna Gora i Hrvatska su se opredijelile da svoje bilateralno pitanje granice riješe uz pomoć Međunarodnog Suda Pravde u Hagu. Sasvim je jasno da je stoga ljestvica visoko podignuta i da su očekivanja od samita u Parizu već sada velika.

Francuska će biti domaćin narednog sastanka 2016. godine i namjerava da nastavi sličnim putem. Zato je potrebno ne samo nastaviti aktivnosti da bi se implementirali do sada postignuti dogovori, već otvoriti nova polja. U tom smislu, fokus mora biti na eliminisanju barijera. Bolji putevi nemaju smisla ukoliko su na njima barijere.

Zato zemlje Šestorke moraju intenzivirati napore na tom planu. Vladavina prava jedino u kombinaciji sa ekonomskim slobodama daje u dugom roku rezultat koji se ogleda u održivom socijalnom razvoju. To je, međutim, moguće ukoliko se podstakne nastanak novog sistema vrijednosti koji će nagraditi preduzetnički duh, a što podrazumijeva posvećenost reformi obrazovnog sistema u širem smislu.

Međusobno priznavanje diploma, rangiranje univerziteta, otvaranje tržišta rada, odnosno sistematično bavljenje pitanjem regionalnih migracija bi trebalo da bude pod pažnjom. Pariz može, takođe, biti veliki uspjeh, ali će biti samo ukoliko na tom sastanku bude nečega o čemu može da se izvijesti.

Igor Lukšić,

Potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova i evropskih integracija Crne Gore

Tekst je objavljen u magazinu Diplomarius koji izdaje Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija Crne Gore

nazad na vrh