Velika naučna otkrića često počinju jednostavnim pitanjima: zašto i kako? Upravo ta radoznalost, udružena sa upornošću i hrabrošću, vodi istraživače/ce ka novim saznanjima o svijetu oko nas, ali i o samom univerzumu. Među onima koji danas daju doprinos razumijevanju njegovih najsitnijih gradivnih elemenata je i Jelena Mijušković, doktorka fizike koja se bavi eksperimentalnom fizikom elementarnih častica, a koja je dvojni doktorat završila na Université Paris-Saclay i Univerzitetu Crne Gore i trenutno predaje na državnom univerzitetu.
Povodom Međunarodnog dana djevojaka i žena u nauci, predstavljamo njen put i poruke koje mogu biti podstrek djevojčicama i mladim ženama koje razmišljaju o karijeri u STEM oblastima (nauka, tehnologija, inženjerstvo i matematika).
Govoreći o tome šta ju je privuklo ovoj grani fizike, ističe da je interesovanje raslo tokom studija — zajedno sa razumijevanjem koliko duboka pitanja ova oblast otvara.
„Oduvijek me je nauka zanimala. U toku studija javilo se posebno interesovanje za fiziku elementarnih častica, koja nam zapravo opisuje najsitnije djeliće koji sačinjavaju sve što je oko nas. Ova fizika, to jest proučavanje tih elementarnih častica nam daje odgovor na neka krupna pitanja, kao što su nastanak univerzuma i razvoj univerzuma nakon Velikog praska,“ kaže Mijušković.
Naučni rad na međunarodnim projektima i u velikim istraživačkim centrima, poput CERN-a, donosi izuzetno inspirativno okruženje ali i zahtjeve koji prevazilaze klasično radno vrijeme i ustaljene okvire.
„Ono što jeste zaista veliki izazov jesu brojna odricanja, brojna putovanja, prilagođavanja na razne grupe i na razne okolnosti u kojima morate da radite, “ objašnjava Mijušković.

Evropska unija kroz svoje programe finansira istraživanja i projekte koji podstiču veće učešće žena u nauci i inovacijama, posebno kroz inicijative kao što su Girls Go Circular (STEM inicijativa za djevojke), Horizon Europe, Marie Skłodowska-Curie Actions i Erasmus+. Ovi programi pružaju podršku obrazovanju, mobilnosti, istraživačkom radu i razvoju karijera u nauci.
Međutim, iako je naučna zajednica globalna i otvorena, statistika i dalje pokazuje manju zastupljenost žena u pojedinim oblastima i institucijama, čak i u vrhunskim istraživačkim centrima.
„Zaista kad posmatramo broj naučnica koje rade u bilu kom institutu, pa tako i u CERN-u, vidimo da imamo jedan disbalans u poređenju sa našim kolegama koji takođe tu rade. Dakle, kao prvi problem bih rekla da tu postoji ta neka podijela poslova, tako da često za ženu se ne savjetuje da se bavi naukom, jer zaista traži i velika odricanja i sve, prije upućuju na neke druge karijere.“
Upravo zato su vidljivost i podrška važni — jer uzore treba učiniti prepoznatljivim, a naučni put dostupnim i ohrabrujućim za nove generacije. Njena poruka djevojčicama, djevojkama i ženama koje razmišljaju o nauci je jasna:
„Ono što bih poručila djevojčicama, djevojkama i ženama, koje imaju interesovanja prema nauci, jeste da istraju na tom putu i da ih ne obeshrabre brojni izazovi sa kojima će se susresti, jer nauka, kakvu je znamo danas, zaista ne bi bila na tom nivou da nije bilo velikih doprinosa sjajnijih naučnica.“
Međunarodni dan djevojaka i žena u nauci podsjeća da naučni napredak zavisi od jednakih prilika, različitih perspektiva i podrške talentu — bez obzira na pol. Svaka djevojčica koja postavi pitanje „kako ovo radi?“ može biti naučnica koja će sjutra dati odgovor koji mijenja svijet.

