Digital Services Act (DSA) predstavlja jedan od najvažnijih zakonodavnih okvira Evropske unije usmjerenih na regulaciju digitalnih usluga, zaštitu prava korisnika interneta, kao i unapređenje slobode izražavanja i medijskih sloboda. Kako objašnjava profesorica Sandra Bašić-Hrvatin, koja je o ovome govorila na panelu „Digitalno. Kritički. Odgovorno: Izazovi i rješenja za siguran online svijet“, koji je organizovalo Ministartsvo evropskih poslova uz podršku projekta EU4ME, ovaj akt donosi sveobuhvatan pristup u rješavanju izazova digitalne ekonomije i internetne komunikacije, istovremeno naglašavajući odgovornost digitalnih platformi i institucija. Posebna pažnja usmjerena je regulaciji i efikasnost pravosuđa u kontekstu digitalne regulative. Primjena DSA ima značajan uticaj na evropske integracije i reforme u zemljama kandidatkinjama, poput Crne Gore, u cilju usklađivanja sa standardima EU i zaštite javnog interesa.
Možete li nam ukratko objasniti šta je Digital Services Act (DSA) i zašto je važan za građane i medije?
Digital Services Act (DSA) je jedan od posljednjih zakonodavnih akata Evropske unije kojim se pokušava problem interneta, digitalne ekonomije, uticaja interneta i prava na slobodu izražavanja i prava na slobodu informisanja, koji se neposredno odnose na građane, riješiti na tako sveobuhvatan način da od toga imaju interes građani, medijska preduzeća, i društvo kao cjelina i ekonomija itd.
DSA je, po mom mišljenju, jedan tip nove regulacije koji zahtijeva u biti od države, ne parcijalno rješavanje pojedinih problema, nego razmišljanje o nekom problemu cjelovito. Vi znate da je dosadašnja regulacija uspostavila puno regulatornih tijela koja su specijalizovana za pojedina područja. Međutim, ovaj akt zahtijeva da svi ti različiti regulatori zajedno sjednu i u biti rade u interesu građana na svim tim elementima. Ključno pitanje je da ovdje treba uključiti Ministarstvo pravde. Pravosuđe mora razumjeti na koji način ta regulacija djeluje, znači vi morate biti efikasni.
Stvari koje se dešavaju na internetu su: a – brze; b – uvijek ostaju tamo. Znači, ako se radi o nekim nedozvoljenim praksama, koje treba hitno rješavati, znači to treba riješiti odmah, i uloga sudstva u ovom slučaju je bitna.
Slovenija je usvojila poseban zakon za primjenu DSA – koji su ključni izazovi i prednosti takvog pristupa, i može li Crna Gora primijeniti sličan model u procesu usklađivanja sa EU regulativom?
Ja bih ovdje upozorila da treba isto tako razmisliti – nemaju sve države unutar EU jednak pristup uspostavljanju regulatornih organa. Slovenija ima drugačiji u odnosu na Crnu Goru. Recimo, za poređenje, za Crnu Goru je bolji primjer Hrvatska, koja ima približno jednaku regulatornu strukturu kao Crna Gora.
To znači da se tim regulatornim aktom, tim novim zakonom o primjeni DSA, u biti određuje ko je glavni koordinator, koje regulatorno tijelo će sakupljati sve te podatke i onda donositi odluke, i tačno se određuje koja su područja DSA u nadležnosti pojedinih agencija.
Šta bi usvajanje DSA značilo za korisnike interneta u Crnoj Gori – da li bi to uticalo na to kako funkcionišu društvene mreže, oglašavanje, lažne vijesti?
Mislim da građani moraju u tim pretpristupnim pregovorima Crne Gore sa Evropskom unijom razmišljati na drugačiji način. Evropska unija, Brisel, ili neki centar koji djeluje daleko i donosi, naizgled, neobične odluke – nije nešto strano ili protiv građana; građani moraju shvatiti da je implementacija svih tih zakona zapravo u njihovom interesu.
Znači da Crna Gora neće biti neko ostrvo, ili neka pustinja, ili neki Divlji zapad u kojem će se moći sprovoditi prakse koje su svugdje drugdje zabranjene, a u Crnoj Gori dozvoljene.
Građani moraju shvatiti da se postupak promjene zakonodavstva u biti temelji na tome da država prihvata određene prakse, mjerila, prava, dužnosti, odgovornosti itd., koji su u korist javnosti.
To znači da će se morati mnogo više pažnje posvetiti praksama zloupotrebe ličnih podataka ljudi, zloupotrebi komunikacije kojom se šire dezinformacije – znači, promptno reagovati u tim situacijama – i to znači i to da će i u drugim komercijalnim djelatnostima koje su vezane za internet ljudi imati više prava.
DSA je, po mom mišljenju, jedan tako pedagoški zakon koji u biti zahtijeva od svih institucija u Crnoj Gori ne samo da prihvate zakon, nego da stvarno ozbiljno uzmu u ruke to što moraju da urade – jer najveći problem regulacije, najslabija regulacija, je ona koja ima zakon a ne radi.
DSA sada kaže – radite! I ne samo da radite jedan po jedan, već svi zajedno radite u korist građana.
Koliko je usvajanje i sprovođenje ovakvih evropskih digitalnih regulativa ključno za proces evropskih integracija Crne Gore, posebno u oblasti slobode izražavanja i medijskih politika?
Sloboda medija i sloboda izražavanja nije samo problem zakona nego problem političke kulture, a politička kultura zahtijeva da imamo neka prava i dužnosti koja nijesu na papiru, nego ih treba sprovoditi u praksi.
Nije dovoljno reći: imamo zakon koji zabranjuje da se krši autonomija medija, da se napadaju novinari, da se laže, itd. Nego je to stvar političke kulture, gdje osobe koje su na najvišim političkim funkcijama moraju jasno da se ograde od takvih praksi – moraju jasno svojim primjerom pokazati da komunikacija mora biti u javnom interesu.
Tako da, ja bih rekla da je DSA, više nego samo neki formalni prenos pravnih normativa iz Evropske unije, stvar političke debate u crnogorskom društvu, koje treba sve te probleme staviti na sto, pogledati što imamo, što treba ponovo riješiti – i onda nekom strateškom akcijom u suštini početi rješavati te probleme.
DSA kaže: regulacija mora biti digitalna, regulacija mora razmišljati o problemima na ovaj način, znači – regulacija mora biti ta koja će biti korak ispred svih tih negativnih praksi koje se javljaju.
I za to trebamo odgovornu politiku, a trebamo političare koji imaju hrabrost da se sa tim problemima uhvate u koštac i da ih riješe. A DSA je jedan akt nužno potreban da se sve te stvari naprave.
Autorka: Ana Palibrk