Predsjednik Vlade Crne Gore Milo Đukanović danas je u Budvi otvorio konferenciju “Efikasnost pristupanja EU i unapređenje regionalne konkurentnosti”.
Pozdravnu riječ premijera Đukanovića prenosimo u cjelosti:
Dame i gospodo,
Želim da Vas pozdravim u ime Vlade Crne Gore i da zahvalim privrednim komorama i savezima ekonomista Crne Gore i Srbijeza istrajnost u organizovanju regionalne konferencije, ove godine na temu „Efikasnost pristupanja EU i unapređenje regionalne konkurentnosti”. Očekujem da će predstavnici naših vlada univerziteta i biznisa, kao i međunarodnih finansijskih institucija dati svoj doprinos uspješnosti vašeg ovogodišnjeg rada.
Kao i ranijih godina, ekonomski razvoj Zapadnog Balkana je centralna tema konferencije. Ovog puta, fokus je na unapređenju regionalne konkurentnosti u okviru evropskih integracija, što je važan preduslov dinamičnijeg rasta regiona.
Ipak, neophodno je sve osmotriti u širem kontekstu globalnih dešavanja i „nove normalnosti“ u globalnoj ekonomiji. Rast globalne ekonomije i dalje je skroman. Projektovan je na nivou od 3,3% u 2015. godini (MMF). Ostvarenje te prognoze je u kontinuitetu izloženo neizvjesnostima koje mogu usporiti projektovani ekonomski rast.
Evropu, ili konkretnije eurozonu, karakteriše blagi oporavak ekonomije, ali i deflacioni pritisak. Zbog toga će ECB nastaviti sa mjerama kvantitativnog popuštanja do septembra 2016. godine. Istovremeno, u Eurozoni dominira neutralna fiskalna politika u 2015. godini, uz akcenat na sprovođenju strukturnih reformi. Ostvarenje projektovanog rasta od 1,5% u eurozoni zavisi od još uvijek otvorenog pitanja mogućeg „Grexit“-a (kako se često naziva eventualni izlazak Grčke iz Eurozone); od očekivanog povećanja referentne kamatne stope FED-a do kraja godine; daljih trendova u kineskoj ekonomiji; od geopolitičkih kretanja u širem okruženju, kao i odgovora na izazove migracione krize ili „nove seobe naroda“. Sve navedeno ukazuje na neophodnost dodatnog opreza, jer globalna ekonomska kriza koja je počela prije sedam godina još uvijek traje, i prema najavama nekih analitičara, ulazi u treću fazu.
Nakon ostvarenog rasta od 0,3% u 2014. godini, očekuje se nešto brži rast ekonomija ZB od 1,6% u 2015, uz prognozu trogodišnjeg prosjeka na nivou od 2,3%. Deflacija u nekoliko ekonomija regiona (konkretno na Kosovu, Makedoniji i BiH), projekciju anemičnog ekonomskog rasta i u ovoj godini čini prilično realnom. Dakle, neophodne su više stope rasta da bi naš region, koji čini svega 32% evropskog prosjeka razvijenosti, smanjivao nezaposlenost, (koja je preko 20%) i brže sustizao evropski kvalitet života.
Naš region je u zamci dvostrukog deficita – deficita tekućeg računa (u prosjeku 7%) i budžetskog deficita (u prosjeku preko 4%). Uz rastuće spoljne i javne dugove i nefleksibilne monetarne politike, region nema makroekonomskih instrumenata ni snage da značajnije ubrza ekonomski rast i smanji siromaštvo kroz velike razvojne projekte. Sve to ZB čini ekonomski, politički i socijalno ranjivim, što slabi otpornost regiona na eksterne šokove i kretanja u svjetskoj ekonomiji. Osnovna uporišta njegove veće otpornosti na te šokove, kao i za dinamiziranje ekonomskog rasta su snaženje makroekonomske stabilnosti i jačanje konkurentnosti.
Međutim, konkurentnost ekonomija Zapadnog Balkana se prema posljednjem izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) za 2015-2016. godinu slabo poboljšala. Prosječna pozicija država regiona, u indeksu globalne konkurentnosti 2005. godine je bila 87, a u posljednjem izvještaju 2015-te godine 86. U periodu 2005-2015, pojedinačno, najveći napredak su napravile Crna Gora i Makedonija (za 15 mjesta). U odnosu na prošlu godinujedino je Makedonija popravila svoju poziciju inalazi se na 60. mjestu od 140 rangiranih zemalja. Crna Gora je sada na 70. mjestu, Albanija na 93, a Srbija na 94. BiH je na 111.
Zašto je to tako? Koje su prepreke povećanju konkurentnosti ekonomija regiona, i što treba učiniti da bi se one eliminisale? Kako današe ekonomije učinimo „spremnim da posluju pod konkurentskim pritiskom u okviru EU tržišta“, kao važnom Kopenhagenškom kriterijumu? Da bi se eliminisale prepreke rastu konkurentnosti kao „sposobnosti regiona da ponudi atraktivno i održivo okruženje za rezidente da žive i rade“, potrebno je intenzivnije povezivanje unutar samog regiona. Jedno od ključnih ograničenja je nedovoljno razvijena infrastruktura. Kvalitetna saobraćajna, energetska i telekomunikaciona infrastruktura je preduslov kako ravnomjernijeg razvoja unutar ekonomija regiona, tako i kvalitetnijeg ekonomskog povezivanja između ekonomija ZB. Evropske integracije i Berlinski proces mogli bi postati važan akcelerator realizacije zajedničkih infrastrukturnih projekata zemalja ZB u funkciji rasta konkurentnosti. Na samitu u Beču, 27. avgusta ove godine postignut je dogovor oko prioritetnih infrastrukturnih projekata koji će biti predmet mogućeg kofinansiranja EU za period do 2020. godine. Za Crnu Goru, a vjerujem i za region u cjelini, posebno su važni sljedeći projekti: dionica Jadransko-jonskog koridora od Debelog brijega do Sukobina; dionica autoputa Bar-Boljare od Mateševa do Andrijevice i obilaznica Podgorice; željeznička pruga Bar – Vrbnica. Izgradnja energetskog podmorskog kabla sa italijanskom kompanijom Terna, koji će povezati elektroenergetske sisteme EU i Balkana tehnološki najsavremnijom vezom, doprinijeće jačem energetskom povezivanju regiona i njegovom stabilnijem pristupu evropskom energetskom tržištu. Istakao bih i značaj realizacije projekta interkonekcije prenosnih sistema Crne Gore, Srbije i BiH. Takođe, i projekta izgradnje jadransko-jonskog gasovoda (IAP) koji treba da omogući Crnoj Gori snabdijevanje prirodnim gasom i poveže ZB i Evropu sa novim energetskim izvorima. Navedeni projekti su u skladu sa energetskom strategijom EU i energetskom politikom Crne Gore do 2030. godine.
Intenzivnije sprovođenje strukturnih reformi takođe je od izuzetnog značaja za povećanje regionalne konkurentnosti regiona. One su uprocesu ekonomskih integracija dodatno dobile na značaju u ekonomskom dijalogu zemalja ZB i Turske sa EU kroz izradu „Programa ekonomskih reformi“ kao jednog od ključnih dokumenata ekonomske politike svake zemlje. Ovo posebno važi za oblasti: socijalne politike; tržišta rada; obrazovanja; zdravstva; državne administracije. Dodatno, za podizanje nivoa konkurentnosti važno je unapređenje poslovnog ambijenta, apsorpcija tehnologija i inovacije i trgovinske integracije. Implementacija CEFTA sporazum je potvrda integracija, odnosno unutrašnjeg povezivanja regiona i funkcionisanja „gravitacionog modela“ iz teorije međunarodne ekonomije, ali ga treba više oživotvoriti.Trgovina Crne Gore sa ostalim zemljama CEFTE je na nivou od 37,5% ukupnog uvoza i 45,5% ukupnog izvoza robe u prvih sedam mjeseci 2015. U istom periodu, izvoz Republike Srbije u ostale članice CEFTE činio je 17,6% ukupnog izvoza robe i 4% uvoza. Uvoz BiH iz CEFTE je bio 11,5%, a izvoz 15,6% ukupnog izvoza itd. Dakle, iako postoji ekonomska saradnja između zemalja u regionu, ona ipak nije na približno mogućem nivou, a među razlozima za to su nerazvijena infrastruktura i necarinske trgovinske barijere.
Crna Gora, kao zemlja u procesu evropskih i NATO integracija, svoj razvojni put trasira u sektorima prerađivačke industrije, energetike, turizma i poljoprivrede. Upravo su investicije u ovim oblastima doprinijele opravku ekonomije nakon dvostruke recesije u 2009. i 2012 godini, i njenom rastu po stopi od 3,5% u 2013. i 1,8% u 2014. godini. U prvoj polovini 2015. ostvaren je rast od 3,3%. Usljed pojačanog investicionog ciklusa u sektorima saobraćaja, energetike i turizma, Vlada Crne Gore je u septembru korigovala prvobitnu projekciju ekonomskog rasta u 2015. sa 3,5% na 4,3%. Ovome je, između ostalog doprinio oporavak realnog sektora, i to rast industrijske proizvodnje za 9,2% u prvih devet mjeseci 2015.u odnosu na uporedni period prethodne godine, kao i rast u turizmu i građevinarstvu. Već četvrtu godinu se nastavlja povećanje broja malih i srednjih preduzeća, kojih je na kraju jula bilo 23.464. MSP su osnov daljeg rasta proizvodnje i zaposlenosti. Potvrda ubrzanja ekonomije je i to da je Crna Gora izašla iz zone deflacije (koja je karakterisala 2014. godinu), budući da je godišnja stopa inflacije na kraju septembra iznosila 1,7%. Ipak, nema mjesta zadovoljstvu. Posebno ako se ima u vidu da je jedan od najvećih izazova ekonomske politike Vlade Crne Gore smanjenje nezaposlenosti (koja je na nivou od 17,7%). Zato je unapređenje poslovnog ambijenta kroz adekvatniji pristup finansiranju, i stabilnu i predvidivu poresku politiku i efikasnu državnu administraciju, uz istovremeno spovođenje ostalih strukturnih reformi, važno za rast konkurentnosti Crne Gore i regiona i nove investicije, koje vode povećanju broja preduzeća i novih radnih mjesta u realnom sektoru. Prostora za to ima u daljem razvoju industrije, naročito prerađivačke industrije i energetike, što je osnova dugoročnog ekonomskog razvoja Crne Gore i regiona u cjelini. Podsjetiću, da i EU u svojim strateškim dokumentima predviđa da učešće industrije poraste na 20% BDP 2020. godine. Vlada Crne Gore će do kraja godine usvojiti Industrijsku politiku do 2020. godine, kao dokument čiji je cilj otklanjanje strukturnih disbalansa i sektorskih neravnoteža, i prevazilaženje problema uske proizvodne baze. Osnovna orjentacija je stvaranje veće dodate vrijednosti u proizvodnji, odnosno uvođenje novih tehnologija i inovacija kao važnih faktora povećanja konkurentnosti izvoza u cilju davanja odgovora na još jedan izazov u vođenju ekonomske politike, a to je smanjenje eksterne ekonomske neravnoteže.
Želim da iskoristim priliku da još jednom naglasim važnost Berlinskog procesa, kao jedne od najboljih inicijativa EU za Zapadni Balkan, od usvajanja Solunske agende. U regionu smo svjesni realnih ograničenja u razvoju sa kojima se naše zemlje susreću decenijama, ili tačnije vjekovima. Znamo sa kojim se problemima susrećemo, i koji su izazovi pred nama. Kroz proces evropske integracije, koji je naš zajednički strateški cilj, postali smo svjesniji značaja bolje infrastrukturne povezanosti, i regionalnih integracija u cjelini. Berlinski proces je realna šansa da se stvore mogućnosti za brže prevazilaženje sadašnjih ograničenja realizacijom održivih projekata od zajedničkih interesa. Vjerujem da će i ova naša konferencija značiti podsticaj u tom pravcu.
Želim vam uspješan rad i prijatan boravak u Crnoj Gori.
Zahvaljujem na pažnji.
