Milo Đukanović, premijer Crne Gore, rekao je u intervjuu za njemački poslovni list Handelsblat da želi da kroz jaču privredu i infrastrukturu okonča talas iseljavanja, računajući na podršku njemačke kancelarke Angele Merkel.
Nijedan drugi političar na Balkanu nije duže na vlasti nego Milo Đukanović. Već po četvrti put je, u 53. godini života, predsjednik Vlade Crne Gore, a ovu malu zemlju na Jadranu je prije devet godina odveo ka nezavisnosti. Međutim, sada se bori sa time da svoje zemljake zadrži u Crnoj Gori u kojoj je ekonomija u depresiji. Mnogi od njih vide svjetliju budućnost u Njemačkoj, koja je najjača ekonomska sila u Evropi.
Premijer Đukanović je od Evropskog parlamenta tražio da Crnu Goru klasifikuje kao zemlju sigurnog porijekla, što je potez ka zaustavljanju iseljavanja. Kosovski premijer Isa Mustafa je uputio sličan zahtjev.
Novi njemački zakon koji je stupio na snagu 6. novembra 2014. godine definisao je Srbiju, Makedoniju i Bosnu i Hercegovinu kao zemlje sigurnog porijekla, što je klasifikacija koja gotovo pa potpuno onemogućuje dobijanje azila. Ove države su na taj način uklonjene sa spiska država za koje se odobrava azil od strane Federalne kancelarije za migracije i izbjeglice zbog velikog broja ljudi koji dolaze u Njemačku a azil im biva odbijen.
Gospodine Predsjedniče Vlade, da li je Crna Gora sigurna zemlja porijekla?
Apsolutno smatram da je Crna Gora sigurna zemlja porijekla, i da ispunjava sve uslove za ovakvu klasifikaciju prema njemačkom zakonu.
Koje kriterijume Crna Gora već ispunjava da bi bila klasifikovana kao sigurna zemlja porijekla?
Danas smo pred vratima NATO-a i na dinamičnom putu ka članstvu u Evropskoj uniji. Ovi procesi, samo po sebi, pretpostavljaju ispunjavanje najviših kriterijuma, a sistem reformišu, i čine ga pravno i na svaki drugi način sigurnijim. Činjenica je, ipak, da najnoviji talas potražilaca azila nije zaobišao ni Crnu Goru i mi smo odlučni da to pitanje rješavamo u skladu sa kursom naših integracionih aspiracija.
Šta preduzimate protiv migracije iz Vaše zemlje?
U odnosu na pojačane migracije iz regiona, a djelimično i iz Crne Gore, čiji su pokretač propagandne dezinformacije, Vlada nastavlja da istrajava na stvaranju uslova za brži i ravnomjerniji razvoj zemlje, kao i sa dinamiziranjem kontakata sa lokalnim upravama i građanima iz sjeverne regije, odakle je najveći broj onih koji su se odlučili za traženje azila.
Da li možete navesti konkretne primjere?
Konkretno, u maju ove godine je počela izgradnja najvećeg i najvažnijeg infrastrukturnog projekta – prioritetne dionice autoputa Bar-Boljare, ukupne vrijednosti od preko 800 miliona eura, čije pozitvne efekte stanovništvo sjevera već osjeća. U oblasti energetike, na sjeveru, stvoreni su preduslovi za početak izgradnje II bloka termoelektrane, investicije vrijedne preko 300 miliona eura. Dakle, govorimo o preko milijardu eura investicija za samo dva projekta. Pritom, treba imati u vidu da Crna Gora ima ukupnu populaciju od 620.000 stanovnika.
Što se tiče pravne sigurnosti i slobode medija, situacija u Crnoj Gri je nejasna. Da li postoji politički progon u Crnoj Gori?
Kada je o slobodi medija riječ, uvjeren sam da je napredovanje Crne Gore ka članstvu u NATO i EU potvrda unapređenja stanja i u ovoj oblasti. Uz sve to, u potpunosti sam ubijeđen da ne postoji nijedan politički razlog za bilo kog građanina Crne Gore, u kojem bi bilo osnova za traženje azila u bilo kojoj evropskoj, ili drugoj zemlji.
U Njemačkoj postoje pojedini političari, koji traže da se ukine vizna liberalizacija za cijeli region. Šta mislite o tome?
Ukidanje vizne liberalizacije bi bio korak unazad za region, ali i za politiku proširenja EU u cjelini. Bezvizni režim između Crne Gore i zemalja Šengen zone u najvećoj mjeri funkcioniše u skladu sa očekivanjima i preuzetim obavezama. Crna Gora će u komunikaciji sa partnerima nastaviti sa svim neophodnim aktivnostima, kako bi se do sada zabilježene neregularnosti svele na još manju mjeru.
Da li je Njemačka posvetila premalo pažnje zapadnom Balkanu?
Ono što nam je nedostajalo je koherentna i dosljedna politika Evropske unije prema zapadnom Balkanu. Samo u slučaju problema, kao što su pitanja izbjeglica i bezbjednosna pitanja, dobijali smo do sada više pažnje.
Šta vam je potrebno na Balkanu da bi problemi poput velikog broja potražilaca azila bili riješeni?
Potrebna nam je dugoročna strategija EU za dalji razvoj zapadnog Balkana. To je logična posljedica problema sa kojima se borimo.
Šta to znači u pogledu nade Crne Gore i drugih balkanskih zemalja za članstvo u EU?
Imajući u vidu očigledne probleme istorijskog zaostajanja, trebaće nam dosta vremena da bi došlo do pune integracije jugoistočne Evrope u EU.
To zvuči pesimistički…
Ne. Postoje neki ohrabrujući koraci ka približavanju EU, koji su dinimizirani kroz prošlogodišnju Konferenciju o Zapadnom Balkanu, iniciranu od strane kancelarke Merkel. Nakon toga je došlo do ozbiljnih aktivnosti Evropske komisije. Za nas je Konferencija o Zapadnom Balkanu, koja se ove nedjelje nastavlja Samitom u Beču, odlična prilika da nastavimo tim putem.
Kakva je uloga Njemačke za Crnu Goru?
Zahvalan sam na podršci koju obezbjeđuje Njemačka. Njemačka razvojna banka KfW sama nam je u posljednjih 15 godina pomogla sa kreditima u vrijednosti preko 300 miliona eura. To nam je omogućilo da eliminišemo veliki broj najtežih deficita u oblasti infrastrukture i oslobodimo naše pune ekonomske potencijale. U oblasti farmaceutske i telekomunikacione industrije imamo njemačke investitore, koje vrlo cijenimo. Namjera nam je da ubuduće privučemo više njemačkih kompanija u Crnu Goru. Realizuju se obećavajući razgovori, na primjer sa preduzećima srednje veličine iz Baden-Virtemberga.
Šta očekujete od Berlina?
Njemačka je iskren promoter integracije Zapadnog Balkana u Evropu. Na tome smo svi u regionu veoma zahvalni. Njemačka Vlada veoma dobro poznaje region i nadamo se da će aktivno podržavati put ka EU i NATO-u. Želimo da proširimo političku i ekonomsku saradnju između dvije vlade, kako bi se ubrzale atraktivniji za njemačke kompanije i produbile reforme. Želimo da budemo još privlačnija destinacija za njemačke investicije.
Intervju je vodio Hans-Peter Siebenhaar
