Potrošač koji poznaje svoja prava i insistira na njima i trgovac koji u uspostavljenim pravilima za zaštitu potrošača vidi prednost, a ne smetnju, vrijednosti su bez kojih nema potpunog usvajanja evropske prakse u oblasti zaštite potrošača ocijenila je u razgovoru za Pobjedu Rada Marković, pomoćnica direktora Uprave za inspekcijske poslove i šefica Radne grupe za pripremu pregovora o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji za pregovaračko poglavlje 28 Zaštita potrošača i zdravlja.
Kako je istakla, za ostvarivanje najviših standarda u zaštiti potrošača, osim dobrih zakona, odgovarajućih institucija i administrativnih kapaciteta, neophodna je saradnja organa i institucija i saradnja sa potrošačima i trgovcima, te svijest ukupnog društva o značaju zaštite potrošača.
Prema njenim riječima, navedene stavke i dalje su naše slabe tačke, pa oslonac za promjenu takvog stanja treba da bude na jakim udruženjima potrošača, koja će uz pomoć medija raditi na informisanju potrošača i podizanju svijesti, kao i na asocijacijama trgovaca, koje će među svojim članstvom, uz pomoć nadležnih organa, širiti znanje o relevantnim propisima.
Zaštita potrošača počiva na zakonskom okviru i njegovoj pravilnoj primjeni, za koju su neophodne institucije, odgovarajući administrativni kapaciteti i saradnj a svih zainteresovanih strana.
Kada je u pitanju zakonski okvir, može se reći da zaštita potrošača kod nas ne zaostaje za EU, čak je u pojedinim segmentima, u dozvoljenoj mjeri, i jača.
Takođe, naš zakon, i više od same harmonizacije sadrži i specifične odredbe, koje naš sistem treba da učine što efikasnijim, kao i da potrošače zaštite od nekih oblika nepoštene poslovne prakse, primijećene na našem tržištu. Obezbijeđena je upravna, sudska i vansudska zaštita prava potrošača.U poređenju sa EU, dakle, imamo još dosta posla u praksi, ali pravila i sistem koji smo uspostavili omogućavaju nam da to realizujemo. Uz već pomenute slabosti, koje uvijek ističem i tako podsjećam na potrebu njihovog rješavanja, Crna Gora je uradila mnogo, i to ne samo u kreiranju politike zaštite potrošača, već i na njenoj realizaciji. Da je tako svjedoči i činjenica da su u decembru prošle godine otvoreni pregovori za poglavlje 28, koje se odnosi na zaštitu potrošača i zdravlja.
POBJEDA: Što će reforme u ovoj oblasti konkretno donijeti građanima Crne Gore?
MARKOVIĆ: Zakonom o zaštiti potrošača i drugim zakonima koji uređuju ekonomska prava potrošača i bezbjednost proizvoda uspostavljaju se jasna pravila, kako u obimu prava potrošaca, tako i u načinu ostvarivanja njihove zaštite. Nacionalni program zaštite potrošača i godišnji akcioni plan za njegovu realizaciju, kojim se utvrđuju prioriteti, zajedno sa godišnjim izvještavanjem o realizaciji planiranih obaveza, obezbjeđuju pouzdan sistem zaštite potrošača. Reforma u ovoj oblasti doprinosi uspostavljanju istovjetnih pravila i standarda zaštite potrošača, koja važe na jedinstvenom evropskom tržištu, zbog čega će rasti povjerenje u crnogorsko tržište, a naši građani, osim što će biti bolje zaštićeni na svom tržištu, naviknuti na univerzalna pravila, biće spremniji za susret sa tržištima zemalja članica EU. Tako reformisan sistem obezbijediće kvalitetnu prekograničnu saradnju u ovoj oblasti i omogućiti naše uključivanje u sve relevantne evropske i međunarodne asocijacije. Konačno, naše tržište biće pripremljeno za uključivanje u jedinstveno tržište EU.
POBJEDA: Kako su i koliko informisani crnogorski građani kada su u pitanju prava i obaveze potrošača?
MARKOVIĆ: Kako je već istaknuto, informisanost građana o pravima potrošača nije naša jača strana. Ipak, posljednjih godina, uz pomoć projekata podrške i angažovanjem NVO sektora za zaštitu potrošača, ostvareni su određeni pomaci. Realizovan je jedan broj događaja, urađeno nekoliko spotova (koji tek treba da dopru do potrošača, ukoliko elektronski mediji shvate njihov značaj), pripremljene brošure, flajeri, vodiči, za koje, takođe, nijesam sigurna da su u rukama većeg broja onih kojima su namijenjeni. Poseban iskorak u informisanju potrošača, na koji smo neopravdano dugo čekali, jeste emisija posvećena potrošačima na RTVCG, koja će, sudeći po njenom sadržaju, sigurno jače nego svi pokušaji do sada pomjeriti granice informisanosti potrošača. Nažalost, pilot projekat „Uvođenje elemenata zaštite potrošača u obrazovni sistem“, koji bi bio nezamjenljiv ulog za stvaranje obrazovanog i informisanog potrošača, već nekoliko godina čeka bolja vremena zbog nedostatka finansijskih sredstava. Takođe, veći broj jedinica lokalne samouprave se još nijesu ozbiljnije umiješale u svoje nadležnosti, pa je tako izostala važna podrška NVO sektoru u formiranju savjetovališta potrošača, što je bilo planirano i što bi bilo jako značajno, posebno u glavnom gradu.
POBJEDA: Da li se može reći daje kupovina u Crnoj Gori po potrošače bezbjedna, s obzirom na brojne žalbe potrošača na ispravnost proizvoda?
MARKOVIĆ: Obaveza proizvođača i trgovaca je da na tržište stavljaju samo bezbjedan proizvod, a mjerama nadležnih organa sprečava se prisustvo na tržištu proizvoda koji nijesu bezbjedni. Tako nadležne inspekcije, u saradnji sa carinom (ako se radi o proizvodu iz uvoza) i uz podršku drugih institucija, vrše provjere i preduzimaju odgovarajuće mjere. Ove aktivnosti sprovode se u proaktivnom nadzoru, koji se planira na go dišnjem nivou, kao i u reaktivnom nadzoru, koji se sprovodi po obavještenjima o opasnim proizvodima sa RAPEX sistema, obavještenjima iz regionalnih sistema i drugih međunarodnih baza podataka, kao i po obavještenjima carine, inspekcija, proizvođača, po prijavama potrošača, informacijama iz medija i dr.Posebnu ulogu u tržišnom nadzoru ima nacionalni sistem brze razmjene informacija o opasnim proizvodima. Informacije o opasnim proizvodima nađenim na našem tržištu objavljuju se na sajtu www.ti.gov.me i www.potrosac.me, a opoziv proizvoda sa ozbiljnim rizikom, koji su se već našli kod potrošača, objavljuje se i u dnevnom štampanom mediju. Crna Gora je i član regionalne mreže za razmjenu informacija o opasnim proizvodima, u okviru koje se ove informacije razmjenjuju sa zemljama iz okruženja, što je od posebnog značaja, s obzirom da se radi o povezanom tržištu.Dakle, ovako organizovan sistem tržišnog nadzora, u kome nadležni organi, kada je to potrebno, preduzimaju mjere ograničenja (zabrana stavljanja u promet opasnih proizvoda, povlačenje iz prometa, te opoziv istih od potrošača), osigurava bezbjednu trgovinu po potrošače, ali treba naglasiti u zvaničnim trgovinskim objektima.Kod žalbi potrošača, koje se odnose na neki nedostatak na proizvodu, koji se odražava na funkcionalnost, radi se u stvari o prigovoru na saobraznost proizvoda ugovoru o prodaji (tzv. prigovor reklamacije), što je detaljnije propisano Zakonom o zaštiti potrošača. Međutim, eventualna nesaobraznost proizvoda sama po sebi ne predstavlja rizik po zdravlje i bezbjednost potrošača, tj. ne znači da proizvod nije bezbjedan.
Selektivno poštovanje zabrane pušenja
POBJEDA: U okviru ovog poglavlja je i suzbijanje pušenja na javnim mjestima. Koliko je naša regulativa i implementacija u ovom dijelu usklađena sa EU?
MARKOVIĆ: Nacionalna regulativa se putem revizije Zakona o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda i podzakonskih akata za njegovu primjenu kontinuirano harmonizuje. I sada su u skupštinskoj proceduri izmjene i dopune ovog zakona, ali planirana je revizija i u narednoj godini, kako bi se postiglo usaglašavanje sa EU Direktivom iz 2014. godine. Kada je u pitanju sprovođenje zakona, nije baš sve tako jednostavno. Naime, zakonom kojim je uvedena obaveza obračunavanja i plaćanja takse na upotrebu duvanskih proizvoda u ugostiteljskim objektima privremeno je suspendovana primjena ovog zakona u odnosu na ugostiteljske objekte koji plaćaju propisanu taksu, tako da se inspekcijski nadzor u skladu sa ovim zakonom sprovodi samo kod ugostitelja koji dozvoljavaju pušenje u objektima, a ne podnesu obračun propisane takse. U dijelu ostalih zabrana pušenja na javnim mjestima inspekcijskom nadzoru ne ide naruku niska svijest javnosti o značaju te zabrane. Inspekcija posebno ima problem kod kontrole pušenja na javnim sportskim manifestacijama, dok se zakon poštuje u vaspitnoobrazovnim ustanovama i prostorijama za boravak i smještaj djece, kao i u određenim prostorima zdravstvenih ustanova.
Kontrola i prevencija zaraznih bolesti
POBJEDA: Zaštita zdravlja potrošača odnosi se na usklađivanje pristupa politici javnog zdravlja među državama članicama Evropske unije. Koliko se efikasno Crna Gora bori protiv zaraznih bolesti, rijetkih bolesti i raka, zavisnosti i nezgoda, kao i bolesti povezanih sa zagađenjem okoline?
MARKOVIĆ: Borba protiv ovih bolesti dio je zajedničke politike javnog zdravlja EU, a Crna Gora nizom strategija i programa, zasnovanih na toj politici, opredjeljuje aktivnosti i prati stanje u ovim oblastima, sa ciljem da prilagodi svoje mehanizme za brzo i usklađeno djelovanje u slučajevima opasnosti po zdravlje. Naše zdravstvene ustanove kontinuirano sprovode mjere za kontrolu i prevenciju zaraznih bolesti, ostvarujući u tome saradnju sa nadležnim inspekcijama. Kontinuirano se prati epidemiološka situacija u Evropi i svijetu u vezi sa zaraznim bolestima i o tome obavještava javnost. Može se reći da se Crna Gora efikasno bori sa svim izazovima vezanim za zarazne bolesti, ali predstoje značajne obaveze koje teba realizovati u budućnosti.
Kroz nekoliko skrining programa sprovodi se Strategija za rijetke bolesti. U genetičkom savjetovalištu Kliničkog centra, pored pregleda i praćenja, vodi se centralni registar svih lica sa rijetkim bolestima. Za rano otkrivanje i kontrolu raka doneseni su planovi, po kojima se, u skladu sa evropskim vodičima, pripremaju skrining programi, od kojih se neki sprovode, a neki su u pripremi i očekuje se početak njihove realizacije do kraja ove godine.
U cilju sprečavanja zloupotrebe droga, na svim nivoima zdravstvene zaštite sprovode se određene mjere. U centrima za mentalno zdravlje sprovodi se supstituciona terapija zavisnika, u Specijalnoj bolnici za psihijatriju postoji odeljenje za bolesti zavisnosti, u opštim bolnicama organizovana je jedinica za detoksikaciju, u Kliničkom centru ima određeni broj kreveta za liječenje žena zavisni-ca, a Institut za javno zdravlje vodi registar zavisnika od psihoaktivnih supstanci. U cilju suzbijanja prekomjerne upotrebe alkohola propisane su određene zabrane i druge zdravstvene, bezbjednosne i zaštitne mjere. Jačaju se kapaciteti zdravstvenog sistema i sistema socijalne zaštite za pružanje prevencije, tretmana i njege kod štetne upotrebe alkohola.U cilju očuvanja životne sredine i zaštite zdravlja građana sprovodi se monitoring životne sredine i u slučaju prekoračenja graničnih vrijednosti pojedinih parametara izdaju saopštenje sa mjerama za zaštitu zdravlja stanovništva. Redovno se uzimaju uzorci hrane, vode, zemljišta, a na osnovu rezultata ispitivanja sprovodi godišnja analiza stanja i daju preporuke.
