Skoro svakodnevno imamo priliku da čujemo ili pročitamo kako je poglavlje 27 najkompleksnije, najskuplje i jedno od najizazovnijih u pregovaračkom procesu. Čini mi se da rijetko ko zastane i zapita se šta sve to skupo poglavlje obuhvata i kako utiče na nas građane i naš svakodnevni život?
Vjerovatno vam je sada već poznato da su pregovori u okviru pregovaračkog poglavlja 27 otvoreni u decembru 2018. Crna Gora je dobila 8 završnih mjerila nakon čijeg ispunjavanja možemo očekivati privremeno zatvaranje pregovora u okviru ovog poglavlja.
U međuvremenu, predstavnici više od 30 institucija na nacionalnom nivou i svih jedinica lokalne samouprave u Crnoj Gori rade na prenošenju pravne tekovine Evropske unije u nacionalni zakonodavni okvir; primjeni pravnih propisa u praksi; sprovođenju obaveza kako iz Nacionalne strategije za transpoziciju, implementaciju i primjenu pravne tekovine EU u oblasti životne sredine i klimatskih promjena s Akcionim planom za period 2016-2020 (koja predstavlja početno mjerilo za otvaranje poglavlja i koju je Vlada usvojila 2016), tako i iz Pregovaračke pozicije Crne Gore za Međuvladinu konferenciju o pristupanju Crne Gore EU za Poglavlje 27 (koju je Vlada usvojila 8. februara 2018).
Analizom obaveza iz navedenih dokumenata, tekućih i planiranih aktivnosti, identifikovani su izvori finansiranja, kao i rokovi za sprovođenje preostalih obaveza, kako bi se u što kraćem roku ispunila završna mjerila.
Podsjetiću vas da poglavlje 27 obuhvata 10 oblasti i to kvalitet vazduha, kvalitet voda, upravljanje otpadom, zaštita prirode, hemikalije, industrijsko zagađenje, civilna zaštita, buka, klimatske promjene i horizontalno zakonodavstvo.
Bez detaljnije analize svake od navedenih oblasti jasno je da se propisima u okviru poglavlja 27 uređuju ključni segmenti našeg svakodnevnog života koji direktno utiču na zdravlje i kvalitet života – propisima koje je potrebno sprovoditi da bi se obezbijedio čist vazduh, ispravna voda za piće i kupanje, itd.
Uređuje i način na koji se planira prostor u moru; gdje se odlaže otpad i kako se tretira; kako se čuvaju biljke, životinje i prepoznatljivi pejzaži koji Crnu Goru čine jedinstvenom; kako se tretiraju životinje u zoo vrtovima; kako se čuvaju šume; kako se mjeri nivo buke u životnoj sredini; ko i kako upravlja zaštitom i spašavanjem u vanrednim situacijama i upravljanje sanacijom posljedica u vanrednim situacijama, koje uslove postrojenja moraju da ispunjavaju da bi dobila integrisanu dozvolu za rad (što, između ostaloga, podrazumjeva svođenje na minimum potrošnje sirovina i energije, sprječavanje ili smanjenje emisija u vazduh, vodu i zemljište, upravljanje otpadom i uzimanje u obzir prekograničnog uticaja postrojenja) i još bezbroj pitanja iste važnosti.
Realizacija svih ovih obaveza košta! Ja sam od onih koji ne misle da je poglavlje skupo, naprotiv, novac ulažemo u zdravlje i budućnost koji nemaju cijenu, jer je potrebno obezbijediti novac za automatske stanice koje će mjeriti kvalitet vazduha, postaviti cijevi i izgraditi postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (priključenost stanovništva na kanalizacionu mrežu u urbanim sredinama je 75%), uspostaviti infrastrukturu za prikupljanje otpada i njegovu obradu i odlaganje u skladu sa standardima EU, analizirati i mapirati staništa i prikupiti informacije o svim biljkama i pticama u Crnoj Gori, obezbijediti da sva postrojenja rade na način koji ne utiče negativno na životnu sredinu i još mnogo, mnogo toga!
I dok administracija radi svoj posao koji nije ni lak ni jednostavan, a vrlo je odgovoran, šta mi, građani, možemo da uradimo da doprinesemo postizanju standarda EU u okviru poglavlja 27?
Zamislite na trenutak kako bi izgledao svijet da se svi ponašaju onako kako se mi (kao pojedinci) ponašamo? Da li bi bio bolji i ljepši? Molim vas za iskren odgovor.
Nemojte mi reći da baš nikada niste bacili žvaku na trotoar ili uzeli 5 plastičnih kesa u prodavnici iako bi vam jedna velika realno bila dovoljna? Koristili taxi kada to baš nije bilo neophodno? Kupili flaširanu vodu, i to iz uvoza?
Razmislite jer neko od nas je doprinio da obale Morače izgledaju kao groblje plastičnih kesa. Neko od nas je bacio opušak koji je uzrokovao požar…
Nego, dok čekamo da nam neko drugi sredi životnu sredinu, počnimo da mijenjamo svoje navike i budimo dobar primjer mlađima. Evo nekoliko primjera kako kroz promjenu svakodnevnih navika možemo doprinijeti ostvarivanju obaveza iz poglavlja 27:
– Nosite cegere u shopping umjesto gomilanja na stotine plastičnih kesa čija upotreba je često jednokratna (za razgradnju plastične kese je potrebno oko 240 godina)
– Izgasite vodu dok perete zube;
– Krenite ranije i prošetajte umjesto što ćete pozvati taxi;
– Povezite koleginicu na posao umjesto da obje idete u istom pravcu svojim autima;
– Iskoristite upotrijebljene staklene tegle (staklena ambalaža čini oko 4% kućnog otpada);
– Koristite postojeću infrastrukturu i odnesite papir, plastični krupni otpad, kartonsku ambalažu, PET ambalažu, aluminijumske limenke, polietilenske folije, gume, drvni otpad, stiropor, metalni krupni otpad, bijelu tehniku, jestiva i otpadna motorna ulja, stara ulja, stare akumulatore, uljne filtere, fluorescentne cijevi, otpadne boje i lakove, stare baterije, elektronski otpad, stare ljekove na jedno od postojećih reciklažnih dvorišta na teritoriji Crne Gore (Podgoričanima je najlakše s obzirom na to da na teritoriji glavnog grada postoji nekoliko reciklažnih dvorišta koja rade svakog dana od 7 do 19h (http://www.cistoca.me/index.php?page=reciklazna-dvorista);
– Kupujte domaće prozvode i utičite na smanjenje karbonskog otiska i podstičite lokalnu ekonomiju;
– Izgasite motor svog automobila dok čekate i utičite na kvalitet vazduha;
– Koristite prirodnu kozmetiku i na taj način pomozite preduzetnicima u Crnoj Gori, a i vašoj koži!
Izmjerite koliki je vaš uticaj na ovu planetu https://www.footprintcalculator.org/ i primijenite neki od savjeta. Osjećaćete se bolje, a i priroda će vas nagraditi.
Piše: Marija Tripunović
Saradnica u Kancelariji za evropske integracije
Kontakt osoba za pregovaračka poglavlja 27 i 31
KANCELARIJA ZA EVROPSKE INTEGRACIJE
