U poređenju sa drugim zemljama u regionu, Crna Gora je u boljem stanju. Povoljna okolnost je što se stvari u evropskoj privredi poboljšavaju, pa bi to moglo da pomogne i Crnoj Gori. Jedna rđava stvar sa Grčkom je ta što je ova dodatna kriza izbila u nevrijeme, naime kada se stvari konačno kreću nabolje u Evropskoj uniji, pa i u susjedstvu kaže u intervjuu Pobjedi Vladimir Gligorov, ekspert Bečkog ekonomskog Instituta. Ističe da će za Crnu Goru posljedice grčke krize biti stroža interpretacija kopenhaških kriterija, u ovom slučaju onih koji govore o održivosti privredne konkurentnosti Crne Gore kao članice zajedničkog tržišta.
POBJEDA: Danas se održava referendum u Grčkoj o ostanku u EU? Kako eventualni izlazak Grčke iz eurozone može uticati na Crnu Goru koja je u pregovaračkom postupku i ima euro kao valutu?
GLIGOROV: Referendum je prije svega o povjerenju grčkoj vladi. Ukoliko rezultat bude tijesan, bez obzira na kojoj strani će biti većina, vjerovatno će doći do prijevremenih izbora. U međuvremenu, Grčka će biti u stanju moritorijuma na strane dugove, uz nestašice novca, uvozne robe i sa teškoćama u isplati plata i penzija. Poslije, sve zavisi od nove vlade. Uticaj na druge zemlje članice monetarne unije ne bi trebalo da bude peviše veliki posebno zato što će Evropska centralna banka intervenisati, ako je potrebno, i preko onoga što čini sada sa takozvanim kvantitativnim olakšanjima. Svakako će bar tehničkim savjetima pomagati i zemljama koje nijesu članice monetarne unije ali koriste euro kao rezervni novac ili kao novac, što je slučaj u Crnoj Gori. Dugoročnije posmatrano, biće svakako otežani uslovi za pristupanje monetarnoj uniji jer će se poći od grčkog iskustva koje potvrđuje stavove onih koji smatraju da Grčka nije ni trebalo da bude primljena za članicu novčane unije. Kako većina Grka ne podržava napuštanje novčane unije, ono što se može dogoviti jeste da Grčka ostane u monetarnoj uniji ali otprilike u istom položaju kao i Crna Gora dakle da koristi euro, ali ne i usluge Evropske centralne banke.
Što se tiče ostanka u Evropskoj uniji, to nije predmet odlučivanja na referendumu i svakako bi bio potreban novi referendum sa tim pitanjem, a odgovor je unapijed poznat. Jedino Grčka može odlučiti da napusti Evropsku uniju, mada je moguće da do toga dođe de facto ako se uvedu mjere koje znače ograničavanje zajedničkog tržišta.
Posljedice za Crnu Goru su i u tom slučaju naprosto stroža interpretacija kopenhaških kriterija, u ovom slučaju onih koji govore o održivosti privredne konkurentnosti Crne Gore kao članice zajedničkog tržišta.
POBJEDA: Analitičari kažu da će ovo biti referendum koji će odlučiti koja valuta će se koristiti u Grčkoj drahma ili euro. Šta bi za Grčku i Evropu značio povratak na drahmu?
GLIGOROV: Opet, to nije ono o čemu se odlučuje na referendumu. Zaista, ako bi ishod bio povoljan po Vladu, sve će zavisiti od toga kako će se odvijati pregovori posijjle toga. Ukoliko sporazuma ne bi bilo, Vlada bi se mogla naći u situaciji nelikvidnosti i mogla bi posegnuti za štampanjem nečega što bi bilo kao drahma. Vjerovatno bi to bile neke državne obveznice, a ne novac, jer bar u početku grčka centralna banka ne bi mogla da štampa drahme. Bilo bi potrebno da se donese zakon o izlasku iz novčane unije i novi zakon o centralnoj banci i još niz drugih pravnih i političkih koraka da bi povratak na drahmu bio moguć (primjera radi, bilo bi potrebno depozite u eurima pretvoriti u drahme, što ne bi bilo pretjerano popularno).
Posljedice po evropsku monetarnu uniju bi bile male i, poslije prvobitnih neizvjesnosti, vjerovatno pozitivne. Na duži rok, sve bi zavisilo od spremnosti da se dodatno osnaži Evropska centralna banka kao zajmodavac u krajnjoj nuždi, da se uspostavi prava finansijska unija i da se poveća fiskalna povezanost zemalja članica. To je već sadržano u predlogu petorice predsjednika, a od toga da li će se i kako te referome primijeniti zavisiće i kredibilnost i održivost Evropske unije i eura kao zajedničkog novca. Što se tiče Grčke, ako se vrati drahmi, to bi podrazumijevalo da se donesu odluke o monetarnom režimu, o režimu kursa, o finansijskom sistemu (dozvoliti ili ne štednju u stranom novcu), o politici dohotka i tako redom. Nije mi poznato da postoje konkretni planovi sa odgovorima i sredstvima kako da se to izvede. Ako bi to išlo stihijski, to bi podrazumijevalo period nestabilnog kursa i ubrzanja inflacije, što bi se vjerovatno završilo fiksiranjem kursa drahme za euro i rasprodajom bankarskog sistema (to se dogodilo u nizu bivših socijalističkih zemalja koje su uvodile novi novac). Sumarni rezultat bi bio: rasprodaja imovine, niže realne plate i viša realna kamatna stopa. U procesu tog ishoda bi trebalo očekivati dodatan gubitak proizvodnje koji je teško predvidjeti, ali koji ne bi bio mali.
POBJEDA: Evropska unija već godinama ne uspijeva da riješi krizu u sopstvenim redovima, kakav je to signal Crnoj Gori u kojoj građani smatraju da će ulaskom u EU bar polovina naših problema biti riješena? GLIGOROV: Trebalo bi biti unaprijed načisto šta su prednosti članstva, a šta uslovi da bi se one ostvarile. Prednost je recimo trajno niži troškovi kreditiranja, ali je uslov da se ne dozvoli ni privatna niti javna prezaduženost. Da bi se ostvarila povećana dostupnost evropskim finansijama, potrebna je makroekonomska i industrijska politika, gdje obije treba da obezbijede da strani dugovi budu održivi, što podrazumijeva trajno vođenje računa o konkurentnosti izvoznog sektora. Naravno, tu su i transferi iz evropskog budžeta i sva evropska tržišta. Konačno, Crna Gora je u boljem položaju od Grčke jer je njena privreda održiva sa specijalizacijom u uslugama, jer je riječ o veoma maloj zemlji. Što se rješavanja problema tiče, njih zemlje članice Evropske unije moraju da rješavaju same, samo okolnosti bi trebalo da budu povoljnije.
POBJEDA: Kako procjenjujete ekonomsku situaciju u Crnoj Gori?
GLIGOROV: U poređenju sa drugim zemljama u regionu, ona je u boljem stanju. Potrebno je, međutim, mnogo razvojnih mjera kako bi se ona značajno poboljšala. Povoljna okolnost je što se stvari u evropskoj privredi poboljšavaju, pa bi to moglo da pomogne i Crnoj Gori. Jedna rđava stvar sa Grčkom je ta što je ova dodatna kriza izbila u nevrijeme, naime kada se stvari konačno kreću nabolje u Evropskoj uniji, pa i u susjedstvu.
POBJEDA: Kako vidite ekonomsku budućnost Evropske unije i Crne Gore kao njenog dijela?
GLIGOROV: Sve zvisi od spremnosti da se sprovedu potrebne reforme koje bi povećale ekonomsko i političko zajedništvo. Nije sigurno da te spremnosti ima, jer politički uslovi nijesu najpovoljniji. Što se Crne Gore tiče, uostalom kao i Balkana u cjelini, održivost Evrospke unije je od velike važnosti sa stanovišta bezbjednosti, stabilnosti, demokratizacije i razvoja. Za Crnu Goru je bolje da Evropske unije ima nego da je nema.
POBJEDA: Zaslužuje li Grčka otpis duga i je li to jedino rješenje?
GLIGOROV: Tu nije riječ o zaslugama, već o nuždi, ako ona postoji. Opet, nužnost otpisa zavisi od spremnosti i sposobnosti da se dugovi vraćaju. Ukoliko su dugovi, kako se kaže, neodrživi, a to znači da nema načina da se zaradi dovoljno da bi se uredno vraćali, onda je njihovo reprogramiranje ili čisti otpis neizbježan. U grčkom slučaju, riječ je o stranim dugovima koji su gotovo isključivo javni dugovi, pa je pitanje da li je moguće ostvariti potreban privredni rast i stoga i odgovarajuće javne prihode kako bi se dug mogao finansirati. I tu je spor. Postoji saglasnost o tome da je potrebno utvrditi uslove pod kojima je to izvodljivo, s tim što je do odgovarajućeg, ne malog, otpisa već došlo, ali ne postoji saglasnost o tome koje su mjere potrebne da bi se ubrzao rast i koliki dio tih mjera otpada na otpis ili restrukturiranje dugova. Postoji i saglasnost da su potrebne mjere štednje, kao i strukurne reforme, ali ne i kolike i kakve. To je prirodno predmet pregovaranja. E sada, tu je i politički aspekt koje je vezan za spremnost vraćanja dugova, što je ono o čemu se govori kada se pominje povjerenje. Naime, koliki dio otpada na nemogućnost otplate duga, što onda zahtijeva neku vrstu otpisa, a koliko na nespremnost kako bi se izašlo u susret posebnim interesima. Grčka vlada teži referendumom da dokaže da ne nedostaje samo sposobnost, već i spremnost da se prihvate zahtjevi kreditora. Pa očekuje da se veći dio dugova otpiše. I to je otprilike spor. Dodatni činilac je to što su privreda i javne finansije sada u gorem stanju nego kada su prije pet mjeseci počeli pregovori sa novom grčkom vladom, što naravno dodatno povećava potrebni otpis i ne doprinosi povećanju povjerenja.
Izvor: Pobjeda
