Jedinstveno tržište Evropske unije kao jedno od najvećih maloprodajnih tržišta na svijetu omogućuje građanima i preduzetnicima slobodnu trgovinu izvan granica njihovih država i obezbjeđuje potrošačima kvalitetnu i bogatu ponudu za vrijednost njihovog novca. U tom kontekstu, ključna uloga politike zaštite potrošača EU je, zapravo, podrška i smjernice potrošačima kako da iskoriste te mogućnosti, kako da budu zaštićeni od eventualnih prevara, opasnih proizvoda, nepoštene poslovne prakse, itd. i kako da aktivno djeluju u okviru jedinstvenog tržišta čime se, bez sumnje, unapređuje ekonomski razvoj i društvene promjene. Polazeći od toga da u EU živi oko 500 miliona potrošača, kvalitetna ponuda, tačne informacije o proizvodima i uslugama, zaštita prava pri kupovini roba i usluga je uslov za djelotvorno funkcionisanje evropskog tržišta, ali i podjednako važne aktivne uloge potrošača koji svojim odlukama doprinose inovativnosti, djelotvornosti i ekonomskom rastu.
Imajući u vidu da se potrošači nalaze u sve složenijem okruženju uslovljenom izazovima i mogućnostima koje pruža brzi tehnološki razvoj, elektronska trgovina, izazovi globalizacije, rastući nivoi potrošnje koji doprinose ekološkim problemima, veća društvena isključenost i osjetljivost zbog ekonomske krize, starenja stanovništva i digitalnog okruženja, politika za zaštitu potrošača treba da bude djelotvorna kako bi pomogla građanima da se prilagode novoj stvarnosti.
U biti, politika EU za zaštitu potrošača i zdravlja je osmišljena kako bi zaštitila potrošače od ozbiljnih rizika i prijetnji koji potrošači ne bi mogli sami riješiti, zatim, kako bi omogućila izbor proizvoda zasnovan na jasnim i tačnim informacijama, kako bi zaštitila prava potrošača kroz brzo i efikasno rješavanja sporova s trgovcima i, konačno, kako bi obezbijedila usklađenost prava potrošača s državnim i društvenim promjenama.
Oblast zaštite potrošača u EU se uređuje propisima koji definišu mjere za zaštititu zdravlja, bezbjednosti i interesa potrošača, kao i poštovanje prava na informisanje, obrazovanje i organizovanje s ciljem zaštite njihovih interesa. Vrlo je važno istaći i to da se na osnovu pravne tekovine EU, svim potrošačima koji borave na području EU omogućava zaštita bez obzira na to iz koje države dolaze.
Politika zaštite potrošača u EU je zauzela vrlo značajno mjesto u ukupnom funkcionisanju evropske stvarnosti, a posebno iz razloga što su rezultati postignuti sprovođenjem te politike ključni za bezbjednost svih građana u EU i bezbjednost proizvoda i usluga, što se sistem brzog informisanja o opasnim proizvodima pokazao kao izuzetno uspješan, kao i što su primjeri nepoštene poslovne prakse poput nametljivih i agresivnih metoda prodaje, skrivenih troškova, lažnih tvrdnji, itd. u regulisane, odnosno zabranjene kroz evropske propise.
Pravila o bezbjednosti proizvoda u EU se kontinuirano ažuriraraju kako bi obuhvatila sve odgovarajuće zahtjeve i izazove novih proizvoda. U tom smislu, pravila o bezbjednosti igračaka, električnih uređaja i vozila su se pokazala kao izuzetno uspješna u Evropi. S tim u vezi, zanimljivo je pomenuti da su igračke kupljene u Evropi među najbezbjednijima u svijetu zbog rigoroznih provjera izrade, zapaljivosti, hemijskog sastava, radioaktivnosti, itd. Dalje, ono što je jedno od važnih dostignuća evropske potrošačke politike su i postupci za sporove male vrijednosti za sve građanske i trgovinske prekogranične sporove pri čemu nisu potrebni advokati, a odluke u postupku su priznate u svim državama članicama. Takođe, evropski potrošači imaju mogućnost da riješe probleme kroz alternativne postupke rješavanja sporova koji su daleko brži, jednostavniji i povoljniji za potrošače. Dalje, potrošači u EU imaju pravo na ispravku proizvoda, povraćaj novca ili smanjenje cijene; mogu bezbjedno kupovati proizvode ili usluge na daljinu, poštom ili putem interneta pri čemu dobijaju dovoljno informacija, pravo na otkazivanje ugovora u roku od 14 radnih dana bez posljedica i kazni.
Kao drugi važan segement politike zaštite potrošača, pored bezbjednosti proizvoda, je zaštita ekonomskih interesa potrošača. Pravnom tekovinom EU se reguliše visok stepen zaštite potrošača u sektoru finansijskih usluga, informisanja o finansijskim proizvodima kao što su potrošački krediti, investiranje, paket putovanja, sistemi osiguranja i vremenski ograni- čena upotreba nekretnina (time-share), usluge rominga, itd. U tom pogledu, pravilima o potrošačkim kreditima, potrošačima se prije sklapanja ugovora daju jasne informacije i naknadama i ograničenjima, uz stopu zaduživanja se navodi i godišnja kamatna stopa, potrošači mogu otplatiti kredit prije vremena, a svaka naknada koju traži davalac kredita mora biti opravdana. U pogledu paket-putovanja, jasno se utvrđuju obaveze organizatora i trgovca na malo, zatim posebna prava potrošača kao što su obezbjeđivanje svih infomracija prije potpisivanja ugovora, kontaktna osoba za pomoć, pravo prenosa rezervacije na drugu osobu, pravo na povraćaj novca u slučaju promjene osnovnih elemenata paketa i pravo na alternativna rješenja bez naknade.
U kontekstu zdravstvene politike, EU teži djelotvornom spre- čavanju bolesti, promociji zdravog načina života, zaštiti ljudi od ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju, boljem pristupu zdravstvenom osiguranju, obezbjeđivanju jasnih informacija i obrazovanja o zdravlju, poboljšanju bezbjednosti pacijenata, podršci dinamičnim zdravstvenim sistemima i novim tehnologijama, visokim standardima kvaliteta i bezbjednosti organa i drugih supstanci ljudskog porijekla, i, konačno, visokom kvalitetu, bezbjednosti i djelotvornosti medicinskih proizvoda i uređaja za medicinsku upotrebu. Izazovi s kojima se savremeno društvo susreće u pogledu zaštite zdravlja, a koji ujedno predstavljaju osnov za poboljšanje zdravstvene politike EU, su održivost zbog demografskih promjena i sve većoj potrebi za zdravstvenom zaštitom, zatim starenje stanovništva, učestalost bolesti kao što su rak, dijabetes, respiratorne, mentalne i druge hronične bolesti, kao i rizični faktori mnogih bolesti od kojih su najznačajniji alkohol, duvan, loša ishrana i nedostatak fizičke aktivnosti. Jedan od važnih izazova za zdravstvenu politiku su i zdravstvene nejednakosti na koje često utiču zaposlenost, dohodak, obrazovanje, etnička pripadnost, pristup zdravstvenoj zaštiti, itd.
Da bi politika zaštite potrošača bila djelotvorna, pristup informacijama i podizanje svijesti potrošača o njihovim pravima je neodvojiv dio te politike jer prvenstveno utiče na povjerenje potrošača, a samim tim i na ukupnu tržišnu utakmicu. Imajući to u vidu, evropski propisi jasno definišu pravila i principe o tačnim informacijama o proizvodima i uslugama, ozna- čavanju i ambalaži proizvoda, savjetima i pomoći na internetu i praćenju i ocjenjivanju učinka potrošačke politike kako bi se utvrdile prepreke i ograničenja na tržištu.
Kako je unutrašnje tržište osnova EU, tako je, i jedan od prioriteta Crne Gore upravo usklađivanje crnogorskog zakonodavstva s pravnom tekovinom EU s ciljem uklanjanja prepreka za slobodno kretanje roba, ljudi, usluga i kapitala. U tom kontekstu, jedan od ciljeva crnogorske ekonomske politike je unapređenje zaštite potrošača i zdravlja i obezbjeđivanje crnogorskim potrošačima jednaka prava koja imaju građani EU. Usklađenost crnogorskog sistema zaštite potrošača i zdravlja s pravnom tekovinom EU je ključni instrument za uklanjanje prepreka ka sprovođenju ideja i principa fer konkurencije i društvene odgovornosti, a samim tim je djelotvorna pravna zaštita potrošača temelj za ispravno i nesmetano funkcionisanje tržišnog takmičenja.
Iako je Crna Gora ostvarila značajan napredak na polju zaštite potrošača i zdravlja, a posebno u pogledu usklađenosti zakonodavstva s pravnom tekovinom EU u ovim oblastima, svjesni smo da je potrebno uložiti dodatne napore kako bi se ostvario dobar zakonodavni i administrativni kapacitet za dalje sprovođenje i primjenu evropskih tehničkih standarda u zaštiti potrošača i zdravlja.
Crna Gora je izgradila evropsku viziju značaja zaštite potrošača i zdravlja i može se pohvaliti aktivnostima na tom polju, kao i time da je u proteklom periodu vrijedno radila na pripremi i donošenju važnih propisa koji će regulisati bezbjednost građana u pogledu bezbjednosti proizvoda i zaštite ekonomskih interesa. O tome govori činjenica da je Crna Gora usvojila Zakon o zaštiti potrošača u decembru 2013, a koji je stupio na snagu u julu 2014, Zakon o potrošačkim kreditima u februaru 2014, kao i da je uskladila propise koji se odnose na kontrolu duvana, krvi, transplataciju ljudskih organa, tkiva i ćelija u svrhu medicinskog liječenja, itd. Pored toga, vansudska zaštita potrošača je obezbijeđena preko Arbitražnog odbora koji je uspostavljen pri Privrednoj komori Crne Gore. Takođe, način sprovođenja politike zaštite potrošača u Crnoj Gori je predmet Nacionalnog programa zaštite potrošača i Akcionog plana za njegovu realizaciju. U cilju praćenja realizacija ovog Programa, obrazovana je međuresorna Komisija, koje, pored nadležnog Ministarstva ekonomije, čine predstavnici drugih ministarstava uključenih u zaštitu potrošača, organizacija za zaštitu potrošača, Privredne komore i lokalne samoprave uključene preko Ministarstva unutrašnjih poslova.
Evropska komisija je u decembru 2013. poslala Izvještaj o analitičkom pregledu u kome je ocijenila da je Crna Gora spremna za otvaranje pregovora u ovom poglavlju, te je predsjedavajući EU 5. II 2014. uputio pismo u kom ocjenjuje da je Crna Gora spremna za otvaranje pregovora u ovom poglavlju i pozvao Crnu Goru da dostavi pregovaračku poziciju. Vlada je 10. VII 2014. usvojila Pregovaračku poziciju Crne Gore za zaštitu potrošača i zdravlja i zvanično je uputila EK.
Pregovorima u ovom poglavlju i usklađivanjem zakonodavstva s evropskom pravnom tekovinom, Crna Gora će dodatno regulisati efikasnu zaštitu potrošača i zdravlja, doprinijeti djelotvornom rješavanju uočenih problema na području zaštite potrošača, obezbijediti podršku potrošačima u ostvarenju njihovih prava i podizanju svijesti o njihovom stvarnom položaju i snazi na tržištu. Osim toga, Crna Gora radi na izazovima u oblasti zdravlja kako bi obezbijedila bolji sistem prevencije bolesti i promocije zdravlja, zaštitila građane od prekograničnih prijetnji zdravlju i obezbijedila bolju i bezbjedniju zdravstvenu zaštitu.
Na kraju, pitanje bezbjednosti potrošača i zaštite njihovih ekonomskih interesa i zdravlja, i konačno, ukupna dobrobit potrošača će ostati temelj i vodeći princip dalje politike zaštite potrošača i zdravlja u Crnoj Gori što će usmjeriti ne samo dalje usklađivanje zakonodavstva s evropskim do dana pristupanja, već i opštu spremnost da, jednom kada budemo članica EU, ravnopravno učestvujemo i doprinosimo aktivnostima EU na polju zaštite potrošača i zdravlja.
Autor teksta je Melita Rastoder, sekretar radne grupe 28 – Zaštita potrošača i zdravlja
Četvrti broj magazina Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija Crne Gore “Diplomarius”
