Čini se da je ključni problem Crne Gore jaz između reformi zakona i njihovog sprovođenja na terenu. Željeli bi da vidimo kako se ovaj jaz smanjuje. Naročito vidljiv raskorak postoji reformama u okviru poglavlja 23 i 24. Njemačka je u toj oblasti već pružala podršku Crnoj Gori putem eksperata i mnogobrojnih projekata, kazala je ambasadorka Njemačke u Crnoj Gori Gudrun Elizabet Štajnaker za Evropski puls ocjenjujući napredak Crne Gore u pregovorima sa EU nakon tri godine od otvaranja pregovora.
Ona je napomenula da je u prvoj liniji posao Delegacije EU i odgovarajućih službi unutar Evropske komisije da ocjenjuju napredak i nedostatak napretka u pregovorima između EU i Crne Gore jer, kako je kazala, mala ambasada sa 14 saradnika, većinom tehničke i konzularne službe, nema kapaciteta da u detalje ocjenjuje pregovore.
„Zato mi u principu podržavamo ocjene Delegacije EU i Evropske komisije“, dodala je Štajnaker.
Tri godine nakon početka pregovora još nema nijedne konačne presude za korupciju na visokom nivou. Takođe, u posljednje vrijeme nema ni optužnica protiv visoko rangiranih državnih službenika. Da li je moguće da Njemačka i EU zatvaraju oči pred takvim činjenicama u slučaju Crne Gore i njenih vlasti?
Ne zatvaramo oči već izražavamo zabrinutost u pogledu borbe protiv korupcije na visokom nivou kod svih nivoa vlasti. O tako osjetljivim pitanjima je, međutim, bolje ne pričati javno. Ne možete očekivati čuda. Novi državni tužilac je počeo posao prije devet mjeseci, specijalni tužilac tek prije dva mjeseca. Smatram da je pošteno dati im neko vrijeme da vidimo što mogu da urade.
Njemačka snažno podržava crnogorsko članstvo u NATO-u, ili preciznije, slanje poziva Crnoj Gori u decembru. Što Crna Gora zapravo treba da učini da bi njemački predstavnik glasao u prilog pozivanja Crne Gore u članstvo u decembru?
NATO će odlučiti da li Crna Gora ispunjava uslove za članstvo. Njemačka se, međutim, slaže sa onim što Generalni sekretar Jens Stoltenberg do sada govori. Voljeli bismo da vidimo Crnu Goru u NATO-u, ali to zavisi od javne podrške NATO-u u Crnoj Gori i crnogorske posvećenosti demokratiji i vladavini prava.
Već neko vrijeme analitičari ukazuju da crnogorska vlada reaguje samo na snažne pritiske međunarodne zajednice, a ignoriše sve zahtjeve domaćih aktera i opozicije. Jedan od primjera je ulcinjska Solana koja je, uprkos upozorenjima, pozivima i kritikama od strane NVO-a i medija, reagovala tek nakon Vašeg i pisama Vaših kolega iz Francuske i Poljske, zahvaljujući kojima bi rezervat mogao biti sačuvan. Kakvo je vaše iskustvo sa pričom oko ulcinjske Solane?
Njemačka, Francuska i Poljska su na neki način zainteresovane strane u zaštiti ulcinjske Solane kao veoma važne lokacije za biološke različitosti u Evropi. Naše tri zemlje su podržavale projekte na toj lokaciji – samo
Njemačka je uložila nekoliko stotina hiljada eura. Njemački biolog Dr. Martin Schneider-Jaboby je sproveo istraživanja od neprocjenjivog značaja u Solani zajedno sa NVO CZIP. Nažalost, Solanom je veoma loše upravljano, posebno u posljednje tri godine. Ja se, međutim, nadam da je Vlada, a posebno Ministarstvo za održivi razvoj i turizam shvatilo što treba da učini kako bi sačuvalo ovo jedinstveno mjesto i da će preduzeti sve neophodne mjere da ga zaštiti.
Kako ocjenjujete situaciju u pogledu medijskih sloboda i slobode izražavanja u Crnoj Gori?
Kao nekom sa strane, nevjerovatno mi je vidjeti koliko je malo crnogorsko društvo podijeljeno i kako se to ogleda u medijima. Žalosno niske ocjene koje Crna Gora dobija od strane organizacija poput Freedom House ili Reportera bez granica dovoljno govore o tome. Voljeli bismo da vidimo brzo unaprijeđenje situacije u medijima koje bi svakako imalo pozitivan efekat na ugled Crne Gore u ovoj oblasti.
Nedavno sam pročitao memoare jednog njemačkog državnika iz prošlog vijeka koji primjećuje da korupcija nigdje nije tako kreativna kao na Balkanu. Kao ilustraciju on pominje primjer sudije koji bi uzimao mito od obje strane u procesu, uz obećanje da će im vratiti novac ako ne bude u mogućnosti da presudi u njihovu korist. Nakon što bi presudio po pravdi, novac bi odmah vratio strani koja je izgubila slučaj, a koja bi najčešće odbila da ga uzme vjerujući da on mora biti pošten čim želi da vrati novac. Kakva su Vaša iskustva u pogledu fenomena korupcije u Crnoj Gori i na Balkanu uopšte?
Po mom mišljenju, korupcija je prisutnija na Balkanu nego drugdje iz mnogo razloga, istorijskih kao i onih vezanih za razvoj regiona u posljednjih nekoliko decenija. To, takođe, znači da korupcija nije samo balkanski problem. Do prije nekoliko godina njemačke kompanije su čak imale pravo na oslobađanje od poreza za mito koje su dale kako bi pobijedile na tenderima u drugim zemljama. Lično sam, međutim, uvjerena da korupcija ima negativne posljedice po društvo u cjelini, jer podriva povjerenje i urušava ekonomski i socijalni napredak. Zahvaljujući posebno aktivnostima civilnog društva, nevladinog sektora poput Transparency International, svijest o problemu korupcije je porasla. Zato svi moramo težiti da se borimo protiv korupcije i da jačamo nadležne institucije ka tom cilju.
Vlade više da urade da zaustave ilegalni odlazak svojih građana u zapadnu Evropu
Kako komentarišete situaciju u regionu, koji se povremeno suočava sa jakim tenzijama u odnosima između zemalja zapadnog Balkana?
Crna Gora ima dobre odnose sa svim susjedima i time doprinosi miru i stabilnosti u regionu. No, slažem se da se region suočava sa mnogim izazovima. Jedan od ključnih problema je kako unaprijediti socijalnu i ekonomsku situaciju među siromašnijim slojevima stanovništva u svim zemljama regiona.
Za mene je teško da prihvatim da hiljade građana zapadnog Balkana ilegalno odlazi u zapadnu Evropu, posebno u Njemačku, dok su njihove matične zemlje kandidati za članstvo u EU i čak započele pregovore o pristupanju. Po meni bi bilo opravdano očekivati više napora od strane regionalnih vlada da zaustave ovaj tip migracija.
Intervju je objavljen u česopisu Evropski puls
