Strpljenje, čekanje, čežnja… Upravo u te tri riječi sažeta je priča o dobrotskoj čipki. Iz tih osjećanja, prije više vjekova, nastala je vještina izrade čipke, koja i danas privlači pažnju čak i izvan granica Crne Gore. Da unikatna bokokotorska vrijednost nije ostala neprimijećena potvrđuje i prestižna Europa Nostra nagrada, jedno od najznačajnijih priznanja u oblasti očuvanja kulturnog nasljeđa koje dodjeljuju Evropska komisija, a koju je Opštinska javna ustanova „Muzeji” Kotor osvojila zahvaljujući projektu očuvanja i promocije dobrotske čipke.
Izrada dobrotska čipke bila je na ivici zaborava. Nedostajao je organizovan način prenošenja znanja, a tek nekoliko žena poznavalo je njenu složenu tehniku. Zato su „Muzeji” Kotor prije pet godina pokrenuli radionice pod nazivom „Stara vještina za novo doba“, iz kojih je kasnije nastao projekat „Pacijenca“. Besplatne obuke su, kako navode u toj ustanovi, organizovane u saradnji sa zvaničnom čuvarkom vještine izrade dobrotske čipke Nadom Radović, koja je svoje znanje uspješno prenijela novim generacijama.
„Već od prve godine imali smo veliko interesovanje. Tokom pet godina radionicu je završilo oko 60 žena, od kojih mnoge i dalje aktivno rade i stvaraju”, ističe direktorica OJU „Muzeji“ Kotor Dušica Ivetić.
Tradicionalna vještina, kaže Ivetić, može biti predstavljena i na moderan način i kao takva može biti prepoznata kao evropska kulturna vrijednost.
„Čitav projekat je osmišljen kao neka vrsta performansa. Na javnim gradskim trgovima predstavljamo čipku u formi male instalacije, a čipkarice demonstriraju njenu izradu. Uspjeli smo da povežemo tradiciju i savremen način prezentovanja, što je pobudilo veliko interesovanje i turista i lokalnog stanovništva. Ono što je posebno važno jeste da su ljudi postali svjesni značaja čipke i da danas u gradu postoji kolektivna svijest i ponos na ovu dugu tradiciju“, naglašava Ivetić.
Ipak, ono što posjetioci vide na trgovima tek je mali dio procesa koji prethodi nastanku svakog motiva, objašnjava kustoskinja „Muzeja” Kotor i instruktorka dobrotske čipke Ljubica Krivokapić.
„Ostale vrste vezova su mnogo jednostavnije od dobrotske čipke. Radi se na iglu i tankim koncem. Kreće se od crteža koji radimo same. Stvaramo osnovu na kartonu. Iznad te osnove se dešava čitava magija izrade. Imamo nekoliko osnovnih bodova. Većina čipke na iglu ih posjeduje takođe, ali motivi i način primjene čipke je nešto što nas razlikuje, kao i sam način kako se ona razvijala u lokalnoj zajednici “, ističe Krivokapić.
Svaki detalj rezultat je višesatnog rada.
„Za jedan kvadratni centimetar punog boda potrebno je od četiri do šest sati da se izradi. To je vrlo delikatan posao, jer taj konac ne sluša uvijek“, kaže Krivokapić.
Zbog toga i naziv „Pacijenca” nosi posebnu simboliku. Dobrotska čipka nije samo umijeće rada iglom i koncem, već i priča o vremenu, posvećenosti i vrijednostima Boke kotorske.
„Jako često pitaju da li može svako da nauči. Može, ali upravo strpljenje je jedna osobina koja je neophodna da bi se počelo i da bi se nastavilo u tom pravcu“, poručuje Krivokapić.
Zahvaljujući organizovanim obukama, demonstracijama izrade na gradskim trgovima i međunarodnim priznanjima, dobrotska čipka više nije samo dio daleke bokeljske prošlosti. Tradicionalna čipka prerarasla je okvire muzejskih prostora i postala jedan od najprepoznatljivijih simbola Kotora i Crne Gore. U „Muzejima” Kotor najavljuju da će nastaviti sa radionicama i festivalima koji okupljaju čipkarice iz mediteranskih zemalja, dok je jedan od narednih ciljeva i upis dobrotske čipke na UNESCO listu nematerijalne kulturne baštine.