Izrada Ugovora o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji najprije zahtijeva uspostavljanje odgovarajuće radne grupe, koja razrađuje tehničke detalje, a Evropska komisija je spremna da pruži podršku ovom procesu. To su iz sjedišta EU u Briselu kazali za Eurokaz komentarišući inicijativu da se uskoro krene sa koncipiranjem Ugovora o pristupanju Crne Gore evropskom savezu.
Licitacije o tome kada će početi rad na Ugovoro pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji počele su mjesecima unazad. Mada još ni sa jedne ugovorne strane nijesu sigurni kako će dokument izgledati, već se spekuliše o tome koje odredbe će sadržati, šta će biti drugačije u odnosu na poslednji potpisan 2011. godine i kome će ići na više na ruku, Briselu ili Podgorici
Kada se dođe do priče o ugovoru, u javnosti se stvara dojam da je zemlja već nadomak cilja, članstva u EU. Međutim, iskustva prethodnih proširenja i trenutne političke prilike u Briselu pokazuju da je riječ o daleko složenijem procesu, koji će, u slučaju Crne Gore, vjerovatno otvoriti potpuno novo poglavlje u istoriji proširenja EU.
Šta je ustvari Ugovor o pristupanju?
Ugovor o pristupanju je završni, pravno obavezujući dokument kojim se formalno zaključuju pregovori između Evropske unije i države kandidatkinje. Njime se definišu uslovi pod kojima zemlja postaje članica, ali i svi prelazni aranžmani, izuzeci i zaštitne mjere koje mogu važiti i nakon ulaska u Uniju.
Drugim riječima, dok se tokom pregovora raspravlja o zakonima, reformama i poglavljima, Ugovor o pristupanju je momenat kada se sve to “zaključa” u jedan dokument koji potom moraju ratifikovati sve države članice EU, ali i sama država pristupnica. Zbog toga se u evropskim krugovima ovaj ugovor često opisuje kao političko-pravni most između statusa kandidata i punopravnog članstva.
Iz Evropske komisije poručuju da je Crna Gora ostvarila značajan napredak ka pristupanju EU, zatvorivši četiri pregovaračka poglavlja tokom protekle godine.
“Posvećenost Crne Gore da do kraja 2025. godine privremeno zatvori dodatna poglavlja odražava njenu predanost evropskim integracijama. Održavanje stabilnog napretka u reformama i kontinuirano traženje širokog političkog konsenzusa od ključnog su značaja za ostvarenje cilja zemlje da do kraja 2026. godine zaključi pristupne pregovore, kazao je za Eurokaz portparol Evropske komisije Gijom Mersije.
Poručuje da je, ukoliko zadrži sadašnji tempo reformi, Crna Gora na dobrom putu da ispuni ovaj ambiciozni cilj. Kada je u pitanju Ugovor o pristupanju, Mersije poručuje da je Komisija spremna da pruži podršku procesu.
“Izrada Ugovora o pristupanju najprije zahtijeva uspostavljanje odgovarajuće radne grupe, koja razrađuje tehničke detalje. Komisija je spremna da pruži podršku ovom procesu. Formiranje radne grupe zahtijeva odluku država članica. Ono ne prejudicira ishod razgovora o privremenom zatvaranju pregovaračkih poglavlja”, poručio je naš sagovornik.
Iskustva susjeda
Iskustvo Hrvatske, posljednje zemlje koja je pristupila EU, pokazuje da pisanje ugovora ne dolazi u samom finišu pregovora, već ranije nego što se to obično misli. Radna grupa Savjeta EU za izradu hrvatskog pristupnog ugovora formirana je u decembru 2009. godine, dok je sam ugovor potpisan dvije godine kasnije, 9. decembra 2011.
To znači da je EU već tada smatrala da je politički realno započeti tehnički i pravni rad na dokumentu, iako pregovori formalno još nijesu bili završeni. Upravo taj vremenski razmak danas služi kao orijentir u procjenama kada bi sličan proces mogao da počne i za Crnu Goru.
Od potpisivanja hrvatskog ugovora 2011. godine do danas prošlo je više od decenije i po bez ijednog novog pristupnog ugovora. Ako se za Crnu Goru početak pisanja tog dokumenta veže za 2026. godinu, biće to prvi ugovor o pristupanju nakon gotovo 15 godina pauze.
U međuvremenu, u deceniji iza nas, EU se suočila sa krizom i u svom dvorištu. Finansijska kriza, Bregzit, pandemija i finalno rat u Ukrajini, doveli su do rasprave o sopstvenoj budućnosti. Iako se dokument o reformama u EU i pripremi za proširenje odlaže iz mjeseca u mjesec, jasno je da će nova generacija ugovora o pristupanju, drugačije odgovoriti na bezbjednosne, političke i institucionalne izazove.
Za sada je izvjesno da će budući ugovor sadržati snažne zaštitne mehanizme i prelazne periode. To je nedavno potvrdila i evropska komesarka Marta Kos, naglašavajući da će obim tih mjera biti predmet pregovora sa državama članicama.
“Obim takozvanih zaštitnih mjera ili prelaznih perioda biće utvrđen Ugovorom o pristupanju. To će biti predmet pregovora između vaše zemlje i država članica. S druge strane, ponekad te zaštitne mjere štite ne samo Evropsku uniju, već i vašu zemlju. Skoro svaka zemlja kandidat zahtijeva prelazne periode, što znači da zemlja dobija više godina da nešto riješi, uradi, uskladi… Dakle, u tom pogledu, ne mogu da odgovorim kakve mjere i kakvi prelazni periodi će se podrazumijevati za Crnu Goru. Ali ono što mogu da kažem je da još nismo vodili ovu diskusiju. Znam za glasine da nove članice, a vi ćete biti prvi, neće imati pravo veta. O tome nijesmo još razgovarali. Ali, to bi takođe značilo da imamo dvije klase ili zemlje članice različitog nivoa. Ne sviđa mi se ta ideja. Želim da Crna Gora sjedi za stolom na jednakim osnovama sa svim zemljama članicama, a ne u drugorazrednom dijelu i da nema pravo ništa da kaže. Ali još jednom, ponavljam, vidjećemo šta će se konkretno naći u Ugovoru o pristupanju” kazala je Kos.
Ipak, ostaje ključno pitanje: kako proširenje uklopiti u EU koja još nije sprovela sopstvene unutrašnje reforme. Upravo se tu javlja glavna neizvjesnost, jer Unija izražava političku volju za proširenje, ali istovremeno odlaže dogovor o promjenama koje bi je učinile funkcionalnijom sa više članica.
O tome koliko je proces tehnički zahtjevan, ali i politički osjetljiv, govori i Ivan Mijanović, dopisnik Radio televizije Crne Gore iz Brisela, koji ističe da se prije samog pisanja ugovora mora definisati metodologija i razjasniti osnovni principi budućih pristupnih ugovora.
„Formiranje ad hok radne grupe može se očekivati kada Crna Gora zatvori više od polovine pregovaračkih poglavlja, vjerovatno u prvoj polovini naredne godine. Sa tehničke strane, dinamika zatvaranja poglavlja uglavnom se poštuje, ali se i dalje čeka jasniji odgovor EU“, kaže Mijanović.
Izvjesno je, navodi Mijanović, da zemlja, za sada, dosljedno sprovodi mapu puta zatvaranja poglavla koja je definisana sredinom 2024.
“Naime, početak naredne godine mogao bi donijeti zatvaranje poglavlja 32 (finansijski nadzor) čiji nacrt zajedničke pozicije je već dostavljen Radnoj grupi Savjeta EU za proširenje. Pored toga, crnogorska administracija nedavno je objavila da bi tokom prvih mjeseci 2026. moglo biti zatvoreno i poglavlje 21 (trans-evropske mreže). Očekivanja su da bi prvi kvartal mogao donijeti i zatvaranje poglavlja 1 (slobodno kretanje robe). Dakle, može se zaključiti da je sa tehničkog aspekta planirana dinamika održana. Međutim, još se čeka na odgovor EU” ocijenio je Mijanović.
Naš sagovornik podsjeća i da je nedavno održani Samit EU povrdio „jasnu i nedvosmislenu podršku lidera EU Zapadnom Balkanu“.
“Zapravo, poručeno je da bi EU željela da se proširi, ali još ne zna kako. Interne reforme odgađaju se iz mjeseca u mjesec, dok zemlje kandidati sa zebnjom iščekuju koliko će Brisel biti kreativan kada su pitanju „prelazni periodi“ i monitoring” stava je Mijanović.
Zaštitne mjere kao dio dokumenta
Mijanović smatra da će “Nova generacija Ugovora o pristpupanju“, kako se već u pojedinim zemljama članicama nazivaju ugovori koji će se odnositi na Crnu Goru, a potom i na ostale zemlje kandidate, zasigurno sadržati snažne zaštitne mjere, koje odgovaraju izazovima sa kojima se Unija suočava.
“Zaštitne mjere odnosiće se prvenstveno na oblast vladavine prava, dok bi prelazni periodi mogli uključivati oblasti poput slobodnog kretanja radnika i usluga, kao što je to već bio slučaj prilikom posljednjih talasa proširenja (Bugarska i Rumunija 2007. i Hrvatska 2013). Tu je takođe i nezaobilazna tema, ograničavanje prava veta, koja u ovom trenutku nije „popularna“ među predstavnicima Komisije, jer bi to značilo postojanje zemalja članica prvog i drugog reda” zaključio je Mijanović.
Sve to ukazuje da Ugovor o pristupanju Crne Gore neće biti samo tehnički završetak dugog pregovaračkog procesa. On bi mogao postati prvi test nove filozofije proširenja EU, kojom se istovremeno garantuje kredibilitet Unije i ravnopravnost buduće članice. U slučaju Crne Gore, Ugovor o pristupanju neće biti samo potvrda članstva, već i odgovor na pitanje kakvu Evropsku uniju Brisel želi u godinama koje dolaze.
Autorka: Jovana Đurišić
Ovaj tekst objavljen je u 17. broju časopisa Eurokaz.