Menu
legendica
A+ A A-

Crna Gora, politizacija društva i ekologija: Kako sačuvati granu na kojoj sjedimo

Foto: Portal Analitika Foto: Portal Analitika

Politika zaštite životne sredine podrazumijeva usklađivanje života i svih aktivnosti ljudi sa principima održivog razvoja, odnosno poštovanje ograničenja životne sredine u odnosu na naše želje i potrebe. Kako to radimo i koliko smo u tome uspješni, provjeravamo i procjenjujemo u odnosu na standarde i politike EU od 2006. godine kada su započeli pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju.

Ocijeniti stanje životne sredine u Crnoj Gori vrlo je kompleksno pitanje zbog složenosti svih segmenata koji čine životnu sredinu.U svakom slučaju bilo da je riječ o stručnoj ili laičkoj javnosti, kada se ovo pitanje razmatra, moraju se uzeti u obzir bar tri činjenice, jer u protivnom nije moguće dati relevantno i ispravno mišljenje ili definisati stav .

Prvo, dug period tranzicije ostavio je mnoge posledice na ukupan tok razvoja društva, pa samim tim direktno je uticao i na stanje životne sredine. Moglo bi se reći, da smo tek u sadašnjem vremenu svjesni tih posljedica. Drugo, politizacija crnogorskog društva u svim segmentima ljudskog rada i življenja, ne samo da je neprimjerna, nepotrebna, nesvrsishodna, već u velikoj mjeri negativno utiče na efikasnost definisanih politika i riješavanje problema u oblasti zaštite životne sredine. Treće, nivo ekološke svijesti građana, pa čak i mnogih koji su u okviru svojih radnih i profesionalnih obavezazaduženi ili odgovorni za životnu sredinu je na nezadovoljavajućem nivou.

Da li otvaramo poglavlje 27: Na početku 2016.godine možemo reći da smo definisanjem i usvajanjem različitih politika iz ove oblasti, stvorili uslove da se može očekivati tokom godine, otvaranje poglavlja 27 Životna sredina i klimatske promjene u pregovorima sa EU.

Kritičan stav i negativno mišljenje o stanju životne sredine u Crnoj Gori je postali su navika kod većine pozvanih ili konsultovanih da iznesu svoje mišljenje. Nije bez osnova, ali veoma često je isključiv, agresivan, generalan i sa političkog aspekta autora. Sa bilo koje pozicije da se govori o stanju životne sredine mora se istaći da je država, odnosno resorno ministarstvo u proteklom periodu aktivno radila na definisanju i usaglašavanju nacionalnih politika o životnoj sredini sa politikama EU. Koliko je sve napisano i usvojeno suština ili forma, pokazaće se u narednom periodu jer otvaranje poglavlja 27 znači, sprovodjenje konkretnih akcija. Te konkretne akcije zahtijevaju stručnost, posvećenost i naravno velika materijalna ulaganja.

S obzirom da se već 15 tak godina, Eko Centar DELFIN bavi analizom stanja životne sredine u oblasti upravljanja otpadom i otpadnim vodama, kao i konkretnim akcijama informisanja i edukacije ovom prilikom zadržaću se na ove dvije oblasti.

Situacija se mijenja u pozitivnom smjeru: Objektivno, mislim da se situacija u ovim oblastima u značajnoj mjeri mijenja na bolje, i to me raduje jer govori da aktivnosti koje je sprovodila država i civilni sektor imaju pozitivnih rezultata. Da li je moglo bolje i više, sigurno da jeste i uvijek može, ali moramo biti realni i sa takvog aspekta procijeniti šta nam je sve bilo na raspolaganju i koliko smo to iskoristili.

U proteklih 10 godina najviše se radilo na kritikovanju bez predloženih rješenja, analiziranju stanja i pisanju raznih strategija. Nastaviti sa ovom praksom, više nema smisla ni svrhe. Znamo da nema primarne selekcije otpada, nema industrije za reciklažu otpada; samo 2% od ukupno prikupljenog odpada se kroz sekundarnu selekciju distribuira zainteresovanom tržištu; na teritoriji Crne Gore imamo oko 350 manjih ili većih divljih deponija odnosno neuređenih odlagališta otpada; postojeća infrastruktura za prikupljanje i upravljanje otpadom posebno na lokalnom nivouje nedovoljna; opasni, industrijski, građevinski i životinjski otpad, uglavnom se odlaže nepropisno, uprkos činjenici da Zakon o upravljanju otpadom predviđa da svaka lokalna samouprava odredi lokaciju za odlaganje građevinskog otpada. Procenat stanovništva u urbanom dijelu opština centralnog i sjevernog regiona priključenih na gradsku kanalizacionu mrežu variraod opštine do opštine i najveći je u Beranama i Andrijevici, Plužinama i Pljevljima, a najmanji u Danilovgradu,Cetinju i Kolašinu.

Mnogo porodice nemaju mogućnost korišćnjenja kanalizacionog sistema: U nekim naseljima primorskih opština brojna domaćinstva u prigradskim naseljima nijesu u mogućnosti da koriste izgrađen kanalizacioni sistem jer nema tercijalnog sistema tako da još uvijek koriste septičke jame.

Ovdje nije kraj nabrajanju na čemu sve treba raditi u oblasti održivog upravljanja otpadom i otpadnim vodama ali ako samo nastavimo o njima govoriti kao o „problemima“, mislim da ćemo na rješenja čekati još dugo. Ovo bi trebali da budu izazovi pred nama za buduće vrijeme, kako bi smo prije svega unaprijedili stanje životne sredine, unaprijedili kvalitet života gradjana i na kraju uspješno sprovodili proces integracija u oblasti životne sredine i klimatskih promjena. Pa ću opet ponoviti da nam tu treba stručnost, posvećenost i naravno značajna materijalna ulaganja.

Fondovi EU i drugi međunarodni fondovi su nam dostupni za unaprijedjenje stručnosti i za infrastrukturu, a posvećenost zavisi od nas samih i to bih stavila u kategoriju „problema“. Posvećenost onih koji su zaduženi za realizaciju onog što je planirano i posvećenost gradjana da budu partneri državi, lokalnim upravama, preduzećima za komunalne djelatnosti i NVO,da zajedno postignu primarni cilj, kvalitetniji život. Posvećenost onih koji su zaduženi za realizaciju lako je provjeriti, nagraditi ili sankcionisati. Posvećenost gradjana zavisi od njihove ekološke svijesti i može se postići samo konstantnom i sveobuhvatnom edukacijom i naravno primjenom i sprovodjenjem usvojenih politika.

Već više od 10 godina komunalna preduzeća su obezbjedila infrastrukturu za primarnu selekciju otpada koja nije zaživjela ni u najmanjoj mjeri. Vodovodna preduzeća su izgradila kilometre kanalizacionih sistema, posebno na primorju, a procenat priključenih korisnika nije zadovoljavajući. Zašto? Kao servisi gradjana, ova preduzeća su potpuno zaboravila segment rada sa javnošću !Do sada, jedini vid saradnje sa korisnicima je distribucija računa za uslugu. Ako ne znaju kako, ili ako nemaju kadar, onda je potrebno vidjeti kako to rade oni koji su uspješni. A takvih primjera ima dosta i treba ih samo prilagoditi lokalnoj zajednici i raspoloživim resursima.

Naše iskustvo u saradnji sa ovim preduzećima, kao partneri na nekoliko infrastrukturnih projekata je pozitivno. Međutim zajednički rad na ekološkoj edukaciji gradjana, nažalost zavisi još uvijek od sredstava koja NVO uspije obezbijediti, uglavnom iz međunarodnih fondova, što je nedovoljno.

Bez unaprjeđenja nivoa ekološke svijesti stanovnika, vrlo izvjesno je da infrastrukturni, ekonomski i institucionalni aspekti unaprjeđenja sistema upravljanja otpadom i otpadnim vodama neće dati očekivane rezultate, naročito posmatrajući njihov dugoročni uticaj.

Zajednički rad prioritet: Tu vidim prioritetno partnerstvo države sa NVO, da zajedno iskoriste raspoloživa znanja i sredstva iz medjunarodnih fondova i sa državnog i lokalnog nivoa, definišući zaštitu životne sredine kroz zajednički rad kao PRIORITET.

Odakle početi? Raditi na razvijanju ekološke svijest građana u smislu ekoloških znanja, vrednovanja ekološke situacije i ekološki prihvatljivih ponašanja. Dalje, kreirati metodologije uključivanja javnosti na lokalnom nivou u procese odlučivanja o pitanjima koja su značajna za životnu sredinu na način koji odgovara specifičnosti lokalnih zajednica, koji će ih motivisati da budu aktivni gradjani i partneri državi, a ne da pozivi budu samo da se zadovolji forma. Kampanje treba da bude intenzivne, provokativne i efikasne, sa jasnim porukama, a metode sprovođenja prihvatljive u javnosti, tj. treba steći povjerenje gradjana. Ciljna grupa je ukupno stanovništvo Crne Gore, sa akcentom na zaposlene u lokalnim institucijama i preduzećima koja su servisi gradjana za komunalna pitanja, građane po mjesnim zajednicama, djecu i učenike predškolskog i školskog uzrasta i obrazovni kadar u prosvetnim ustanovama.

Ako se u budućem vremenu svi aktivno i konkretno posvetimo ekološkom obrazovanju sa jedne i sa druge strane „katedre“ i objektivnom informisanju ukupnog stanovnistva, uz unaprijedjenje komunalne infrastrukture, kvalitet i stanje životne sredine u Crnoj Gori moguće je unaprijediti i značajno približiti našoj Ustavnoj odrednici, “Crna Gora ekološka država”.

Autorka teksta je Lijljana Radunović, direktorka Eko Centra DELFIN

Izvor: Portal Analitika

nazad na vrh