Menu
legendica
A+ A A-

Crna Gora na dobrom putu

Crna Gora na dobrom putu

Crna Gora je na dobrom putu u procesu usklađivanja s evropskom pravnom tekovinom i nema nijednog razloga da se on ne završi kako je planirano, saopštila je bivši hrvatski pregovarač sa EU za sektor poljoprivrede, Ružica Gelo.

„Moj utisak je da su prioriteti koji su utvrđeni u Crnoj Gori na tragu onoga što smo mi postavili u Hrvatskoj. Možda se nešto više napravilo u segmentu bezbjednosti hrane, što je preporučljivo, jer se postizanjem standarda u području veterinarstva i zaštite bilja stvaraju uslovi da se, i prije pristupanja EU, ti proizvodi mogu izvoziti na tržišta zemalja članica“, rekla je Gelo u intervjuu agenciji Mina-business.

Ona smatra da je veliki napredak napravljen dobijanjem akreditacije za IPARD agenciju, što je u tehničkom smislu najvažniji zahtjev, jer je priprema potpuno funkcionalne agencije za plaćanje najvažnija za korišćenje postpristupnih fondova.

„Dakle, bez uspostavljanja funkcionalne agencije za plaćanje, nema sredstava čak i kada država postane članica. Usklađivanje u drugim segmentima poljoprivredne politike uslijediće čak i kada poglavlje bude privremeno zatvoreno, kada još imaju dvije godine da se neke stvari dodatno usklade“, kazala je Gelo.

Ona je dodala da se crnogorski proces pristupanja EU obavlja na identičan način kao što je to bio slučaj i u Hrvatskoj, što podrazumijeva da se nakon ispunjavanja mjerila i otvaranja poglavlja vezanih za poljoprivredu, akcenat stavlja na ispunjavanje mjerila za njihovo privremeno i potpuno zatvaranje.

„Da bi se taj proces završio, Crna Gora nastavlja s transpozicijom pravne tekovine, a poseban akcenat stavlja na implementaciju propisa“, saopštila je Gelo.

Ona je podsjetila da je u slučaju Hrvatske pregovarački proces prvi put promijenjen, utvrđen je set mjerila za otvaranje i zatvaranje određenih poglavlja i uvedena nova tehnologija pregovaračkog procesa.

„Za nas je to bilo veliko opterećenje inicijalno, jer smo to vidjeli kao dodatne zahtjeve koji se postavljaju pred Hrvatsku. Međutim, iz današnje perspektive vidimo da su u tehničkim poglavljima ta mjerila bila vrlo korisna, jer su nam pomogla da se fokusiramo na prioritete koji su najvažniji u usklađivanju sa pravnom tekovinom EU“, navela je Gelo.

Ona smatra da zemlje koje imaju strukturne probleme poljoprivrednog sektora, kao što je slučaj sa Crnom Gorom, rješenje treba da traže u proizvodnjama koje su radno, kapitalno intenzivne, te intenzivne u znanju.

„To praktično znači usmjeravanje na proizvode veće dodatne vrijednosti i viših stepena prerade, s oznakama geografskog porijekla ili organskom poljoprivredom. U svakom slučaju to moraju biti proizvodi koji će omogućiti proizvođaču da podigne cijenu i vrijednost proizvoda“, rekla je Gelo.

Ona je dodala da svaki proizvođač mora da ima svoju kalkulaciju i, u zavisnosti od toga što mu je na raspolaganju, pronađe najbolje rješenje.

„Drugi dio rješenja problema je u udruživanju proizvođača formiranjem proizvođačkih organizacija, za šta postoje značajna sredstva u EU“, poručila je Gelo.

Ona je saopštila da crnogorska poljoprivreda dijeli probleme koje imaju i članice EU, koji se, prije svega, odnose na strukturne probleme i malu prosječnu veličinu farme, kakve u prosjeku imaju i evropske države. Te farme su, kako je navela, osjetno veće nego u Crnoj Gori, ali članice EU zaostaju za konkurentima na svjetskom tržištu.

„Prosječna veličina farme u EU iznosi oko 16 hektara, što je neuporedivo manje u odnosu na prostranstva kojima raspolažu poljoprivrednici u Argentini, Novom Zelandu ili Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), a sa kojima se poljoprivrednici iz EU takmiče“, objasnila je Gelo.

Crnogorsku poljoprivredu karakterišu i nedovoljno udruženi poljoprivredni proizvođači koji imaju poteškoće u plasmanu proizvoda, pa se nalaze u otežanoj poziciji prilikom nabavke poljoprivrednih inputa.

„Taj se problem može riješiti udruživanjem, usmjeravanjem na proizvode veće dodatne vrijednosti i direktnom prodajom tamo gdje se može ostvariti veći nivo cijena“, rekla je Gelo i dodala da je za udruživanje potrebna dobra volja i spremnost proizvođača na saradnju.

Ona smatra da su to glavne smjernice prema kojim Crna Gora treba da usmjeri poljoprivredu nezavisno od ulaska u EU. Nakon toga, kako je navela, postoji niz koraka koje administracija i poljoprivrednici treba da primjene kako bi se implementirali zahtjevi za povlačenjem sredstava i dostigli određeni standardi.

Gelo je saopštila da države kandidati podstiču poljoprivredni sektor u skladu sa budžetskim mogućnostima, ali i da su veća izdvajanja dobrodošla.

„Poljoprivredni proizvođači država kandidata funkcionišu u okruženju članica EU koje imaju daleko veće budžetske mogućnosti. Međutim, nijedna država kandidat nije u pretpristupnom periodu dostigla EU nivo podrške“, kazala je Gelo.

Ona je dodala da je iz perspektive poljoprivrednog sektora to poželjno, ali je objektivno teško ostvarivo.

„Važno je da država kandidat podstiče poljoprivredni sektor i povećava poljoprivredni budžet u skladu sa realnim mogućnostima“, poručila je Gelo.

Ona smatra da su pripreme za transpoziciju i implementaciju evropskih propisa, ali i korištenje postpristupnih fondova EU, izuzetno zahtjevne, zbog čega je to veliki izazov za poljoprivrednu administraciju.

„S druge strane, proces je izuzetno zahtjevan i za poljoprivredne proizvođače i prerađivački sektor koji se zahtjevima mora prilagoditi, pripremiti za korištenje EU fondova, ali i za konkurentski pritisak koji je na evropskom tržištu hrane izuzetno jak“, kazala je Gelo.

Ona je podsjetila da se, kada je riječ o poglavljima koja se odnose na sektor hrane, mora uzeti u obzir činjenica da se na njega odnosi najveći dio propisa obuhvaćenih pravnom tekovinom EU.

„To područje čini nešto manje od 50 odsto propisa EU. S druge stane, najveći dio budžeta EU izdvajaju se poglavlja 22 i 11, koja se odnose na regionalnu politiku i poljoprivredu i ruralni razvoj. Za ta dva poglavlja izdvaja se skoro 80 odsto ukupnog budžeta EU“, rekla je Gelo.

Ona smatra da je pitanje trgovinskog deficita u spoljnotrgovinskoj razmjeni u sektoru poljoprivrede posljedica niza strukturnih problema, ali da u njegovom sagledavanju treba u obzir uzeti i takozvani „tihi izvoz“ kroz sektor turizma.

„Kada bi se ti podaci uzeli u obzir, slika bi izgledala značajno drugačije“, kazala je Gelo.

Ona je saopštila da su po pitanju spoljnotrgovinske razmjene u sektoru poljoprivrede mnogi izneneđeni primjerom Grčke, koja je izrazito poljoprivredna zemlja, a bilježi deficit od skoro milijardu EUR godišnje.

„Hrvatska, koja je znatno manja od Grčke, ostvaruje trgovinski deficit poljoprivrednog sektora nešto manji od deficita Grčke i on se u pravilu kreće između 850 miliona i 950 miliona EUR. Zanimljiv je i primjer Holandije koja je veliki uvoznik primarnih proizvoda koje sama ne proizvodi, ugrađuje u njih dodatnu vrijednost i na kraju ostvaruje suficit poljoprivredne razmjene“, saopštila je Gelo.

Izvor: Agencija Mina-business

Intervju sa Ružicom Gelo

nazad na vrh